Bolan sexualni odnosi

Dating > Bolan sexualni odnosi

Click here: ※ Bolan sexualni odnosi ※ ♥ Bolan sexualni odnosi

Kada se pojedinac nauči opustiti analne mišiće, i sam analni seks postaje potpuno bezbolan. To je za sve najveće pravilno analnog seksa i očekuje se od druge strane da ga poštuje. Muž izlazi iz kuće i kasno se vrati.

Ljubav čovjeka prema samom sebi ne bi trebalo da pređe određene gra­nice. Isprobajte ih sve pa sami zaključite koja vam najviše odgovara. Bol se može pojaviti tokom trudnoće, ali još češće poslije nje. Također, iako oba spola smatraju kako je privlačnost između platonskih prijatelja više negativna nego pozitivna stavka, manja je šansa da će ovako razmišljati prosječan muškarac nego prosječna žena. Ovakve, nižerazredne zemaljske vrijednosti vežu nas ne dozvoljavajući nam da se uspinjemo ka višim svjetovima. Jedan od položaja tijekom spolnog odnosa Snošaj ili spolni odnos je spolno povezivanje dvoje ljudi putem. Mišljenja sam da će vaginalnu floru odosno normalni bakterijski svijet rodnice i njezinu kiselost puno brže poboljšati neki od probiotičkih preparata za rodnicu npr. Prvi seks rijetko je dobro iskustvo. Analni seks nije nužno igra dominacije i podređenosti Razumije se da se mnogi prilikom analnog seksa uzbude mišlju da su do neke mjere podređeni. Šta uopšte danas znače pozne godine?!

Razlog za to je, pre svega, nedovoljna informisanost, a zatim i neprijatnost koju ovakav problem sam po sebi izaziva. Sa jedne strane postoji lijep moral, a s druge surovost i nemilosrdnost.

Krvarenje tokom spolnog odnosa - Također, tablete mogu utjecati na smanjenje vašeg libida, točnije smanjenje seksualnog nagona. LIMFOCIT T4 Posebna loza imunoloških stanica koje su sastavni dio tzv.

Ova knjiga nastala je iz želje da iz bogate literature ponudi korisne naputke o braku, bračnom životu te da u okviru ove tematike zadovolji i intelek-tualnu radoznalost čitatelja. Prvenstveno je namjenjena kao dar mladim ljudima i mladim bračnim parovima, ali se nadam da će svojom tematikom privući i druge. Dok sam za ovakvim tekstovima i informacijama tragao kao mladić mislio sam da će brakom sve što me interesovalo i zanimalo biti jasno samo od sebe. No, stupanjem u brak, postavši roditelj, živeći bračni život sa svim njegovim ljepotama i kušnjama shvatao sam da je potreba za ovakvim informacijama i znanjima samo još veća. Ova knjiga u sebi sadrži odabrane tekstove vezane za pred-bračni život muslimana i muslimanke, kao pomoć mladićima i djevojkama koji se tek spremaju za brak, ali i kao obrazovno štivo bračnim drugovima u pogledu odgoja i potrebne pažnje koju iziskuje ili će iziskivati odgoj njihove djece, ako Bog da. Knjiga većim djelom obrađuje i tematiku intimnog dijela bračnog života u islamu koji, zahvaljujući prilično bogatom fondu literature koja je u zadnjih desetak godina napisana na ovu temu i na našem jeziku, više nije tabu tema. Islam se ne bavi samo duhovnim uzdizanjem ljudskih bića, nego i njihovim materijalnim i fizičkim dobrobitima, naravno, kao uvod i pripremu za postizanje duhovnog uspinjanja. Islam ima jasne smjernice i pravila koja se tiču i ekonomije, finansija, politike, socijalne zaštite, ekologije, ali i higijene, ishrane, načina oblačenja, kao i pravila o zasnivanju bračne zajednice, odgoju djece, nasljeđivanju itd. Islamski bračni zakoni se ne zaustavljaju na tome da samo objašnjavaju kako i koga treba oženiti, oni se bave i seksualnim moralom ljudskih bića. Današnji način života u cijelom svijetu teži slobodama seksualnosti. Mladići i djevojke sve ranije ulaze u seksualne odnose, a kako danas stoje stvari ta granica se toliko pomjerila da možemo reći da su to već djeca. Suvremena društva ove pojave sve više prihvaćaju, ozakonjuju ih i uvode javno u društvo. U mnogim zemljama ekonomski razvijenog svijeta pod snažnim djelovanjem tzv. U sve većem broju tih zemalja navedenim kategorijama se dopušta da usvajaju djecu, a kakve će posljedice ovo imati po društveni život u narednom periodu teško je i zamisliti. Propagatori novog seksualnog nemorala promovišu svoje ideje svim raspoloživim sredstvima komunikacije: knjigama, časopi-sima, televizijom, filmovima i internetom te smo i mi u BiH, na ovaj ili onaj način, izloženi neislamskim seksualnim normama. Zbog toga je apsolutno nužno da dobro poznajemo islamske upute o intimnom životu kako bismo mogli živjeti zdrav i potpun život. Pogotovo je to važno u ovom vremenu gdje i djeca imaju pristup seksualnim sadržajima što je u ranijim generacijama bilo nezamislivo. Za bračne drugove, roditelje, neophodno je da budu svjesni toga šta je dozvoljeno a šta ne po ovom pitanju. Samo će informisan roditelj musliman biti u stanju da se odgovorno i na pravi način suoči sa ovim problemom. Ovi razlozi bi trebalo da budu dovoljno opravdanje i razlog za poglavlja knjige koja će se otvoreno baviti samim pitanjima intimnog života i seksualnosti uopće. Intimni život supružnika jedan je od važnih činilaca sređenog i uspješnog braka, te je, shodno tome, neophodno poznavati određene činjenice i faktore koji utiču na nj, kao i njegove slobode, a samim tim i granice pogotovo u današnjem vremenu kada se islamska tradicija tih odnosa na našem prostoru našla na udaru zapadnog mišljenja, u većini slučajeva oprečnog islamskom pogledu i filozofiji življenja. Sve teže ekonomske prilike, promjene u porodicama u pogledu uloge muž-žena, majka-otac, odgajatelj-dijete od supružnika traži mnogo više znanja, volje i truda da svoj život i svoju porodicu održe u duhu islamskog načina razmišljanja. Bračni život u suštini predstavlja potpunost življenja i sa sobom nosi darove ali i odgovornost cjelokupnog življenja, te bi bilo skoro nemoguće u jednu knjigu smjestiti sve potrebne smjernice koje iziskuje tako široko polje. Smatram, ipak, da ta teškoća ne bi smjela biti razlogom da o tom ne pišemo, razgovaramo, tragamo... Knjiga će, nadam se, pokazati i koliko je važno poznavanje riječi. Veoma često dolazimo u životne teškoće jer nismo u stanju na pravi način objasnit problem, ili koristeći riječi kojima ne znamo pravo značenje, snagu, mnogostrukost mogućeg shvatanja od strane onih kojima ih kažemo u potrazi za rješenjem napravimo još veći problem. Pokušao sam da se osvrnem i na pitanje emocionalnosti koje je nerazdvojivo od bilo kog aspekta života, a o kojem se vrlo malo, razložnim, narodnim jezikom piše i govori. Isijavanje pozitivnih ili negativnih emocija čovjeka i žene, kako ćemo primijetiti, u suštini nam svjedoče o uspješnom i lijepom ili nepotpunom i teškom životu. Pored emocija tu su i ljudski nagoni i porivi koji igraju veoma važnu ulogu. Uzvišeni Allah usadio je u ljudsku prirodu skup nagona i poriva koji čovjeka svojom snagom vode osiguranju kontinuiteta njegove egzistencije i kao individue i kao vrste. Jedan od tih nagona jeste i seksualni nagon, čijim udovolja-vanjem čovjek održava svoju vrstu. Ovaj je nagon prirodna stvar i stvoren je kao poticaj. On je veoma jako izražen kod čovjeka i traži oduška za svoje zadovoljenje. U odnosu spram ovog nagona čovjek se nalazi pred tri mogućnosti: 1. Islam je ovu treću mogućnost označio kao ispravan, srednji put koji podrazumijeva zadovoljavanje seksualnog nagona putem ustanove braka. Brak je kontrolni mehanizam i sigurnosni ventil za seksualni moral. On je tvrđava i zaštita od razvrata i bluda. Ovaj princip može se jasno uočiti u navedenom kur'anskom ajetu u kojem se zabranjuje i samo približavanje bludu, tj. Ovdje ćemo spomenuti neke od ovih zabrana. Zabrana osamljivanja: Zabranjeno je osamljivanje muškaraca i žena. Stoga je Allah, dž. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene, i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. Posebno je zabranjeno gledati u avret, tj. Neka se muškarac ne priljubi uz drugog muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz drugu ženu pod jednim pokrivačem. Na ovome svijetu blud uklanja ozarenost i produhovljenost, donosi siromaštvo i smanjuje životni vijek. Posljedice bluda na ahiretu su: Allahova srdžba, težak obračun i vječna džehennemska vatra. Zato je još važnije od znanja - primjena tog znanja u praksi. Deklarativno znanje zaista ne vrijedi ako se u praksi ne primjenjuje. Štaviše, znanje koje se u praksi ne primjenjuje predstavlja antipropagandu za takvu vrstu znanja. Koliko god naša literatura obilovala rješenjima, razvoj ljudskog društva donosiće nove situacije i specifične okolnosti koje će iziskivati da se obraćamo učenjacima koji će nam na konkretno pitanje, dati konkretan odgovor. Upućujem vas na rubriku pitanja i odgovori na web-stranici Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini kao najednostavniji i najbrži način da otklonite dilemu i dođete do odgovora. Na kraju ovog uvoda zahvaljujem profesoru Ertanu Basariku na sudjelovanju u pisanju ove knjige, te cijenjenim profesorima Seidu Eminoviću i Almiru Hondi koji su nam svojim savjetima i sugestijama pomogli pri tom. Esad Bajić, mart 2013. MLADOST Kod mladića i djevojaka tokom adolescencije, u skladu s prirodnim tokom, pojavljuju se dvije poželjne i privlačne osobine: jedna je buđenje seksualnog poriva, a druga procvat mladalačke ljepote i svježine. Unatoč tome što je i sam seksualni poriv sasvim dovoljan kao izrazito aktivan činilac u privlačenju osoba suprotnog spola i očuvanju prirodnog obnavljanja ljudske vrste, Bog je ovaj vatreni poriv i strast ukrasio ljepotom djevojaka i mladića, te na taj način stalnu želju jednih za drugim učinio još vatrenijom i strastvenijom. Ljepota doba adolescencije nije svojstvena samo ljudskoj vrsti. Uzvišeni Bog je u svom sistemu stvaranja mnoge životinjske vrste obdario ovim odlikama i njihove požudne porive ukrasio ljepotom tijela te na taj način još snažnije podržao njihovu seksualnu privlačnost, kao garant opstanka njihove vrste. Sklonost čovjeka prema ljepoti jedna je od njegovih prirodnih nagona. Osjećaj užitka i zadovoljstva pri posmatranju lijepih prizora duboko je ukorijenjen u samoj ljudskoj naravi. Sve društvene klase, pa čak i primitivni i divlji narodi i plemena, posjeduju ovaj prirodni osjećaj. Islam posjeduje cjelovite i sveobuhvatne upute za sreću i uspjeh čovječanstva, te tako posvećuje iznimnu pažnju ljepoti. On uporedo s razvojem svih iskonskih osjećaja i naklonosti čovjeka podupire i podstiče i razvoj osjećaja za ljepotu. Islam svoje sljedbenike potiče na korištenje ljepota. Podstičući ljubav prema ljepoti, islam zadovoljava prirodnu potrebu i želju čovjeka i, između ostalog, budeći osjećaj za lijepim i ljepotom upućuje ljude na ispravne i sigurne puteve. Islam nam govori o ljepoti neba i zvijezda, o ljepoti bića na zemlji, govori nam ljepotama i u mnogim kur'anskim ajetima i vjerskim predajama ističe se pitanje ljepote i samouljepšavanja. Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili. Ljepota i mladost predstavljaju veoma važnu temu za mlade ljude. Štaviše, riječ je o zbilji koja nije važna samo za mlade već za cijelo čovječanstvo. Vjera ima obzira prema ovoj činjenici te joj zahvaljujući tome obraća posebnu pažnju. Pri spominjanju ljepote, mislimo na duhovnu i moralnu ljepotu te materijalne i društvene ljepote. Općenito, između ovih ljepota vlada ravnoteža i sklad. Kada bi čovjek živio samačkim životom, ne bi uopće imao potrebe ni za ljepotom ni za ogledalom. Kada bi čovjek živio sam, vjerovatno mu ne bi stalo do estetike i vlastitog izgleda što bi vodilo i do zapuštenog izgleda što je sasvim logično i prirodno, jer ne bi imao potrebe da se nekome uljepšava. Budući da je čovjek stvoren da živi u zajednici njegov život je društvenog karaktera te je ljepota nužan uvjet i značajan činilac u tom života. U društvu i zajednici postoje ljubav i mržnja, zadovoljstvo i srdžba. Sa jedne strane postoji lijep moral, a s druge surovost i nemilosrdnost. Čovjek izrazom svoga lica nekome stavlja do znanja da li ga voli ili ga možda mrzi. Čovjek jednom vrstom ponašanja biva odbijen, a drugom privučen. Kada odbojnost ili privlačnost među ljudima ne bi postojala, čovjek uopće ne bi ni pomišljao na to kako će izgledati i kako će se ponašati. Prema tome, fizičko uljepšavanje i ljepota, duhovno uljepšavanje i duhovna ljepota nužne su potrebe svakog pojedinca u društvenom životu. Svako društvo i svaka zajednica, u mjeri u kojoj su civilizi-raniji u toj mjeri su i ljepši. Društvo u kojem se ljepoti ne pridaje značaj smatra se nazadnim. Naiđete li na zajednicu u kojoj je sasvim svejedno šta je ljepota, uljepšavanje, lijep odnos, našli ste se u mrtvoj zajednici. Život zajednice je pravi život tek kada članovi jedni drugima pomažu, kada u određenom broju stvari postignu jedinstvo interesa, kada neke stvari koje to zaslužuju imaju vrijednost i u vezi s njima se članovi društva slažu, te kada postoji određeni broj stvari koje zaslužuju kritiku i bivaju opisane kao nepoželjne. U ovakvom društvu dolazi do izražaja međusobna saradnja i smisao zajedničkog života. Nema sumnje da su strast za estetikom i davanje prednosti svemu što je lijepo čvrsto povezani s biološkim tjelesnim promjenama, posebno s buđenjem seksualnog poriva. Strast za draguljima, salonima ljepote i svim onim stvarima koje su u stanju privući pažnju drugih ljudi u suštini nije ništa drugo do pokušaj da se upotpuni djelo prirode koje se u svom punom sjaju i ljepoti, tenu kože, pogledu, tjelesnom obliku dječaka i djevojaka, pojavljuje krajem adolescencije, ljepoti koja je neuporediva s prethodnim razdobljem i koja je kratkog vijeka. Kada dijete okončava doba djetinjstva, prolaskom kroz turbu-lentno doba puberteta ono stiže do perioda zrelosti - u smislu obaveznosti izvršavanja vjerskih dužnosti - i u njemu se prirodno bude i razvijaju različite želje. Insan tad, potaknut žarom i nemirom puberteta, počinje djelovati na zadovolja-vanju prohtjeva duše i unutrašnjih žudnji. Oni koji svoju sreću traže u zadovoljavanju samo nekih nagonskih žudnji ili koji okosnicu svoje pažnje i nastojanja usmjere na zadovoljavanje samo jedne težnje i zanemare druge unutrašnje sposobnosti, čine nepravdu svojoj čovječnosti i nikada neće postići savršenstvo i sreću koje kao ljudska bića zavrjeđuju. Težnje koje prirodno postoje u mladima izviru iz različitih izvora. Korijen nekih težnji je u ljubavi prema sebi, seksualnim strastima ili u nekim drugim prirodnim nagonima, od kojih se određeni dio razvija i doživljava procvat upravo u pubertetu. Neke težnje crpe inspiraciju iz iskonske spoznaje i moralne savjesti koji su utkani u prirodu i bit čovjeka. Dio težnji proističe iz suda razuma i preciznih proračuna intelekta. Ove iskonske žudnje i prirodne želje su čovjekova pokretačka snaga u različitim oblastima života. Ovi porivi čovjeka potiču na priskrbljivanje uži­taka ili otklanjanje boli, na trud i zalaganje, te svojim ushićenjem i zanosom čine životni ambijent toplim. Zanimljiva činjenica koju bi mladi trebali zapamtiti i nepres-tano imati na umu jeste to da moć privlačenja i poticajna snaga svih unutrašnjih težnji čo­vjeka nije ista - motivi nekih unutraš-njih težnji su izuzetno moćni i snažni, dok je, nasuprot njih, poticajna snaga dijela žudnji osrednja ili slaba. Naprimjer, seksualni nagon ili želja za tjelesnim užitkom, s jedne strane, i težnja predanosti u ispunjavanju obećanja te istinoljubivosti, s druge stra­ne, postoji u prirodi svakog mladog čovjeka, s tom razlikom da je seksualni podražaj putene strasti i poticajna snaga mladih koja ih tjera na pokoravanje nagonu znatno snažnija od snage prirode koja potiče na preda­nost u ispunjenju obećanja i istinoljubivosti. Seksualni nagon je poput plamteće vatre čiji vatreni plam izvire iz dubine duše mladog čovjeka i ako pređe prag svrsishodnosti, snažno se rasplamsa i podivlja. Ukoliko se ispravno ne suspregne, u stanju je spaliti korijen moral­nih vrlina i plemenite ljudske naravi i uništiti ljudsku sreću. Seksualni nagon, prije ili kasnije, prodrijet će do gra­nice savjesti. Seksualni podražaji, poput sudara valova s obalom, započet će borbu. Djelovanje ovog nagona je toliko snažno da zasjenjuje sve ostale. Ljubav prema sebi, seksualna požuda, poriv za osvetom, želja za imet­kom i bogatstvom, želja za moći i položajem, želja za slobodom, želja za iskazivanjem nezavisnosti i ličnosti, kao i ostale težnje moraju biti uravnotežene. Sve ove želje, porivi i težnje se moraju zadovoljiti s mjerom, daleko od bilo kakva pretjerivanja. Da bi se uklonio sukob težnji, potrebno je svaku želju zadovoljiti u mjeri koja ne uzrokuje suzbijanje ostalih težnji i ne protivi se čovjekovoj sreći i spasenju. Da bi mladi bili svjesni svog unutrašnjeg stanja i upoznali se sa sukobima različitih prohtjeva duše, da bi osjetili nužnost njihovih uravnoteženja i tako praktično slijedili odgoj islama, valja ih upozoriti na određene opasnosti kojima mogu na ovom putu biti izloženi. Naravno, i ostali nagoni će kroz poređenja sa seksualnim nagonom biti rasvijetljeni. Seksualni nagon ili poriv za zadovoljenje tjelesnog užitka jedan je od najsnažnijih poriva koji je mudrom Božijom odredbom stvoren u čovjeku. Ukoliko ovaj gorljivi poriv bude na ispravan način uravnotežen i ispravnoj mjeri zadovoljen, on će biti izvor najslasnijeg užitka i uzrok očuvanja ljudske vrste. Ukoliko se sa svojeglavošću uzjoguni i pređe granice svrsishodnog, uzro-kovat će velike i nenadoknadive štete i izopačenosti i biti izvor nesreće i pada čovjeka. Ukoliko seksualni nagon bude ograničen i upotrijebljen tamo gdje mu je mjesto, on neće doći u sukob s ostalim ljudskim porivima i težnjama. Mladi će zadovoljenjem seksualnog nagona biti u stanju zadovoljiti i ostale prirodne porive i iskonske žudnje. Međutim, tamo gdje seksualni nagon ne bude uravnotežen, tamo gdje mladi budu željeli da slobodno i kako im je volja zadovoljavaju tu svoju potrebu, tu će se pojaviti neusklađenost i sukobi između težnji. Imajući u vidu to da su seksualni nagon i težnja strasti znatno snažniji od drugih težnji, ova borba će se okončati pobjedom strasti i porazom ostalih pri­rodnih ljudskih žudnji. Ako bi naše duše bile sklone samo zemaljskim, materijalnim vrijednostima, onda ljepota postaje svojevrsni lanac i okov. Ukoliko postoji samo težište prema duhovnom vidu ljepote, onda nas ono diže ka višim svjetovima. Mnogi ljudi žive tako da uopće nemaju osjećaj za uzvišenije vrijednosti i kategorično su opredijeljeni za gledanje materijalnih ljepota. U takvom je slučaju ljepota svedena samo na konzumiranje različitih prehrambenih proizvoda, unošenje tečnosti u organi-zam, lijepo oblačenje, spavanje, te eventualno i lijepu funkciju i sl. Ovakve, nižerazredne zemaljske vrijednosti vežu nas ne dozvoljavajući nam da se uspinjemo ka višim svjetovima. Kada bi Božiji Poslanik, a. U dovi koja se uči u trenucima svitanja tokom mjeseca Ramazana između ostalog, Poslanik, a. Za produho-vljene ljude, arife, cijeli Univerzum i sva stvorenja nisu ništa drugo do ogledala u kojima se očituje lice Božije. Za nešto kažemo da je lijepo, za nešto drugo da je ružno. Reci nam šta je lijepo, a šta ružno. Da nema ljepote čovjek uopće ne bi ni tražio ni stigao do nekog savršenstva. Naučni, tehnološki i drugi napreci ne bi ni postojali kada ne bi bilo podsticaja za ljepotom. Zato je Uzvišeni Bog položio fitret koji teži za ljepotom i zahvaljujući njemu čovjek ulaže napor i trudi se u postizanju svoga savršenstva. Ono što je svojstveno mladalačkom dobu jeste cvjetanje emocija. U mladosti djeluju osjećaji. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje zašto mladi vole muziku. Koliko god porastu i koliko god emocionalne potrebe čovjeka budu ispunjene na valjan način, nivo njegovog saznanja i svijesti poraste za jedan stepen. Koliko god se pojačaju emocije na valjan način, čovjekova duša postaje suptilnija. Koliko se god čovjek umije zadiviti prirodnim ljepotama, toliko u njemu raste samilost i emotivni naboj. Suprotno tome — kada su emocije na manjem stepenu opada nivo milosti u društvu. Ljudi postaju grubi i netolerantni, govore glasno, viču i ponašaju se primitivno. Oni nemaju nikakvog osjećaja prema ljepotama izlistale šume, lijepog pejzaža, vodopada. Jedna od važnih funkcija i uloga pjesnika i pisaca jeste da do određene mjere kroz svoje riječi, stihove, povećaju nivo osjećaja, da nam približe prirodne ljepote, pomognu u prevazilaženju problema manjka emocija. Jedan od razloga zašto vjera podstiče čovjeka u kretanju ka ljepoti jeste da bi se čovjekov um usmjerio prema njoj. Uđemo li malo dublje u ovu temu, vjerovatno će nam se nametnuti pitanje kakve veze ima sa moralom ako sebe uspijemo usmjeriti da počnemo s većim uživanjem gledati prirodne ljepote i na taj način počnemo primjećivati ono što prije nismo. Cilj gledanja ljepota jeste preodgajanje našega morala, kroz izoštravanje suptilnih osjećaja. Svakodnevno iskustvo života govori nam da ljudi koji ne primjećuju i ne žele da primjećuju ljepote oko sebe, iste nemaju ni u sebi. Nemoguće je da čovjek bude čovjek i da stigne do svoga cilja, a da na tom putu ne prođe kroz ove tri etape. Kada kažemo tri etape, onda se pod tim podrazumijevaju tri obaveze, tri različita toka, tri različita događaja koji se dešavaju u životu. Onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće; On sve zna i svemoćan je. Ukoliko bismo čovjekov životni put htjeli slikovito prikazati, onda ga možemo zamisliti kao stazu koju planinar mora preći. On kreće od podnožja planine, pa sve do njenoga vrha, da bi se na kraju vratio odakle je i pošao. Osobena stvar u vezi sa planinarevim putovanjem jeste to da je kada tek pođe pun snage jer je odmoran, a što se više penje i što ide više, ima bolji pogled. Kada silazi, sve je umorniji i mogućnosti su sve manje. Mladost je vrijeme kada se čovjek penje na vrh planine. Mladalačko doba predstavlja vrhunac tjelesne i umne snage. Druga tačka nam ukazuje na to da je mladost karika koja spaja djetinjstvo i starost. Znači, budućnost i prošlost. Mlad i razuman čovjek treba gledati na obje strane, i u prošlost — gdje sam bio, šta sam radio, šta sam ostvario u svom životu, kao i u budućnost — gdje trebam ići i šta me čeka. U ovom prikazu iskustva u prošlosti su svjetla budućnosti. U suri Ahkaf od 15. U njima se na tako lijep način prikazuje uloga majke, toliko se štiti njen položaj, da čovjek osjeća prisutnom njenu milost i naklonost i da bi iz zahvalnosti ako bi ona bila tu pored njega ljubio njene i ruke i noge. U ajetima se kaže — Mi smo savjetovali i ukazali mladom čovjeku da prema svojim rodite-ljima usmjeri posebnu vrstu dobrote. Zašto je to rečeno? Da bi se istaklo da smo 30 mjeseci bili direktni teret, ili u njenoj utrobi ili na njenim grudima i rukama. Odemo li negdje da popijemo kahvu, sjednemo i igramo se olovkom, pa nam olovka ispadne i neko nam je dohvati, mi ćemo mu se sto puta zahvaljivati kao da je učinio nešto veliko i važno. Sam porođaj je za majku veoma bolno i teško iskustvo. To je najbolji dokaz i pokazatelj ljudske zahvalnosti. Tačno da me stvorio Bog, ali postoji uzročni lanac, postoje roditelji koji su zaslužni što ja jesam ja. Iz ovih ajeta vidimo da je mladost trenutak postojanja između dvije nepostojeće tačke: prošlosti, tj. Jedino što imaš jeste ono u čemu jesi sada. Mladost predstavlja jedan od važnih životnih kapitala i treba biti vrlo dobro i promišljeno iskorištena. Prvo pitanje ticat će se toga u šta je utrošio život, u šta je potrošena mladost. Sjetimo se primjera Jusufove čednosti. Kazivanje o Poslaniku Jusufu a. Kada ga je Zulejha počela zavoditi svi uvjeti su bili ostvareni da počini nemoralno djelo. Štaviše, ne da su bili ostvareni svi uvjeti, već je bio izložen izboru — ukoliko to ne uradi, ići će u zatvor. Međutim, on u ime Boga, zarad moralnosti, nije postupio onako kako je od njega traženo. Među vrijednosti kojih nismo svjesni sve dok ih ne izgubimo, su mladost i zdravlje. Dobro bi bilo da barem jednom mjesečno odemo u bolnicu posjetiti bolesnike. Ne mora to biti neko poznat, važno je vidjeti ljude u gipsu, u zavojima, priključene na aparate. Zato što se takvo stanje vrlo lahko može i nama dogoditi. Umjesto što gledamo ko vozi najnoviji automobil, pogledajmo ko vozi najstariji bicikl, ko ide ulicom pješke a obuća mu je dotrajala. To je vrlo učinkovito za postizanje životne ravno-teže koja nam je neophodna za potpuno sagledavanje života. Nije loše kada već govorimo o bolnicama otići do psihijatrije i vidjeti sve te mlade ljude u čijim glavama struji praznina. Cijeniti blagodat znači cijeniti i koristiti je u granicama onih stvari i okvira zbog kojih je data i zbog kojih postoji. Cijeniti mladost i cijeniti život znači doći do onoga zbog čega smo stvoreni. Cijeniti mladost znači opet se vratiti na poruke ajeta sure Ahkaf, gdje se spominje skupina pozitivnih mladih ljudi, svjesnih vrijednosti djetinjstva, vrijednosti svojih roditelja. Svjesnih sadašnjeg trenutka, svjesnih budućnosti, pokornih i zahvalnih zakonima ovoga vijeta. Biti svjestan vrijednosti koju mladost nosi ne podrazumijeva samo znanje, nego je pravo značenje ove svijesti raditi u skladu sa tim znanjem. Svaka vrijednost koja postoji u ovom svijetu isprepletena je sa nedostacima. Ukoliko se negativne stvari i nedostaci ne uzmu u obzir i ne sagledaju, u tom slučaju vrijednost se može pretvoriti u svoju suprotnost. Kada kažemo mladost i vrijednost, moramo uzeti u obzir i nedostatke poput toga da mlad čovjek ne može biti iskusan poput starog čovjeka, što znači da mladić ne može sagledati životne situacije na način kako to mogu njegovi roditelji. Jedan tinejdžer ne može sagledati sve ružnoće i bedastoće koje su odrasli ljudi spremni učiniti. Ali to mogu učiniti njegovi iskusni roditelji. Razlika između mladog i starog čovjeka u tome je što je star čovjek prošao kroz mladost i okusio starost koja na sebi svojstven način predstavlja akumulator iskustava. Međutim, mlad čovjek od tih iskustava ima tek neznatan dio. Zato je veoma poželjno i korisno da se mlad čovjek, iako je pun snage i ideja, ipak savjetuje sa roditeljima i starijim, sa onima koji su iskusniji. AŠIKOVANJE — ZABAVLJANJE A od Njegovih znakova je i ovaj da je on stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost između vas. U tome su zaista znakovi za ljude koji razmišljaju. Jedna od prirodnih potreba čovjeka u godinama mladosti i punoljetstva i tokom cijelog života, je interakcija sa suprotnim spolom. Uzrok toga su društvene potrebe. Već smo napomenuli da nijedan zdrav i normalan čovjek ne može živjeti izoliran od društva. Relacija sa suprotnim spolom osim što sa sobom nosi koristi nosi i mogućnost opasnosti i štete. Tako, relacija između djevojke i mladića, podrazumjeva zdravu društvenu relaciju, utemeljenu na zrelosti, u kojoj je isključena seksualnost,. To podrazumijeva kontrolu nad svojim ponašanjem i dominaciju zaštićenosti. To je relacija između dvije razumne i punoljetne osobe koje u svom društvenom životu jednostavno moraju imati kontakte, ali zdrave i moralne prirode, uz uvažavanje vjerskih i moralnih principa. Čovjek za zdrav i sretan život ima potrebu za pozitivnim i konstruktivnim suživotom sa svakom individuom, bez obzira na spol. Zdrava društvena relacija među ljudima, pa najzad i među djevojkama i mladićima ili učeni-cama i učenicima, studentkinjama i studentima biva povodom kulturnog rasta i napretka te pozitivno djeluje na jačanje temelja vjere i intelekta kod mladih osoba, a kao takva ona pozitivno djeluje i utiče na rast svih aspekata društva. Međutim, ukoliko ove relacije istupe iz kolosjeka preporučenog i pretvore se u nepoželjno sve što je spomenuto u pozitivnom aspektu bit će izloženo destrukciji. Šta reći o relaciji između djevojke i mladića gdje se učesnici nazivaju — momak i cura? Šta kazati o ašikovanju, tj. Pod ovim terminom podrazumjeva se relativno prisna i topla veza, koja se često sakriva od starijih, odvija se susretima, razmjenom sms poruka, e-mailova itd. Sama činjenica da se ove veze odvijaju pod velom tajne i daleko od očiju roditelja, ukazuje da ona kao takva nije prihvaćena što je jasno čak i samim učesnicima iste. Najveći problem i teškoće koje su prisutne u godinama mladosti predstavljaju lažna ljubav zaljubljenost i emocije, koje, kada im se da povoda jednostavno unište čovjeka. Pogledamo li u naše društvo, posebno kada je riječ o mladom naraštaju, ponašanja preko kojih šutke prelazimo, dosta nam puta svjedoče da ćemo se u veoma bliskoj budućnosti susresti s velikim društvenim, socijalnim, moralnim i drugim teškoćama koje su proizvod sadašnjeg nemara. Karakteristika našeg vremena mogla bi biti nedostatak discipline, a disciplina je sredstvo duhovne nadgradnje. Disciplina sagledana u bezbroj stvari kojih se mora pridržavati, od sagledavanja glavnog i sporednih životnih ciljeva, od donošenja odluke za kretanjem, budnosti, samoprovjeri. Najjača sila koja čovjeka motivira da bude discipliniran je — ljubav. Ljubav prema sebi, drugima, Bogu. Ljubav Ljubav igra važnu ulogu u životu čovjeka. Ona je osnova života u paru, porodičnog sistema i odgoja djece. To je ujedno pouzdana veza koja vezuje čovjeka i njegovog Gospodara, koja ga potiče na pobožnost Njemu, na slijeđenje Njegovog puta i pridržavanje Njegovih propisa. To je duboka duhovna veza koja povezuje muslimane sa njihovim Poslanikom, a. Ljubav se u životu čovjeka javlja u različitim oblicima. Čovjek voli sebe, voli druge, voli svog supružnika i svoju djecu, voli imetak, voli Allaha i Po slanika itd. Dijete prvo zavoli sebe, pa majku, potom oca, druge ljude koji ga okružuju, a onda u drugoj fazi počinje pokazivati i ljubav prema drugom spolu. Kad počne racionalno razmišljati i razumijevati suštinu vjere i značenje božanskog, tad počinje voljeti Uzvišenog Allaha i Poslanika, s. Ljubav se kao što vidimo može definisati i definisana je na veoma mnogo načina, no suština svih po meni ispravnih definicija je da je l jubav volja da proširimo svoje biće kako bismo potpomogli sopstveni i tuđi duhovni razvoj i sazrije-vanje. Kada je neko uspješno proširio svoje granice, samim tim prelazi u više stanje postojanja. Dakle, akt ljubavi postaje akt samoizgradnje i samosazrijevanja, čak i onda kada za cilj ima tuđi razvoj. Definicija ljubavi, vidimo, uključuje i ljubav prema samome sebi i ljubav prema drugome. Pošto sam ja ljudsko biće, voljeti ljude znači voljeti i sebe. Posvetiti se ljudskoj duhovnoj nad-gradnji znači posvetiti se sopstvenom i tuđem razvoju. Ukoliko ne volimo sebe, nemoguće je da volimo druge. Baš kao što nismo u stanju da svoju djecu naučimo samodisciplini ukoliko joj se i sami ne podvrgavamo. U suštini nemoguće je zanema-riti sopstveni duhovni razvoj u korist tuđeg. Ljubav prema samom sebi je u čvrstoj vezi s motivima samoodržanja. Čovjek voli da živi i razvija svoje mogućnosti, ostvaruje sam sebe, voli sve što mu donosi dobro, sigurnost i sreću. On odbija sve ono što mu narušava život, razvoj i samoostvarivanje, sve ono što mu nanosi bol, brigu i štetu. Kur'an tretira ovu prirodnu ljubav čovjeka prema samom sebi i njegovu težnju da ide za svim onim što mu koristi i što može svrhovito upotrijebiti, da se kloni svega što mu šteti i donosi zlo. Ljubav čovjeka prema samom sebi ne bi trebalo da pređe određene gra­nice. Neophodno je da ona bude jednaka ljubavi prema drugim ljudima i ljubavi prema dobru za njih. Ne možemo biti izvor određene snage ukoliko istu ne pothra-njujemo — ne možemo dati ono što ne posjedujemo. Veoma je važno primiti k znanju činjenicu da širenje granica iziskiva napor. Kada nekoga volimo, naša ljubav postaje vidljiva i stvarna samo kroz naš napor — kroz činjenicu da smo spremni za nekoga ili za sebe učiniti dodatni korak, prijeći dodatni kilometar. Ljubav nije nenaporna — ona je veoma naporna. Možda bi ovozemaljski primjer o tome kako izgleda ljubav mogao biti sagledan kroz odnos čovjeka koji voli cvijeće i svoju bašču. Bašta mu mnogo znači. On nalazi da je privlačna, uložio je sebe u nju, privržen joj je do te mjere da čak i nedjeljom zbog nje rano ustaje, ne želi za vikend nigdje otputovati, kako se ne bi udaljio od nje. Da bi uspješnije gajio cvijeće, on mnogo uči. Saznaje mnogo o baštovanstvu, o zemljištu, sađenju i okopavanju. On odlično poznaje svoju bašču — njen historijat, vrste biljaka i cvijeća u njoj, njen raspored, probleme pa čak i budućnost. Usprkos tome što je ona vanjska pojava odvojena od njega, ona ipak živi u njemu. Znanje o bašči i njen značaj za njega postali su sastavni dijelovi njegovog bića, historije i mudrosti. Kroz ljubav ona je na sasvim normalan način postala dio njega, povećavajući njegovo biće i pomjerajući granice ega. Rečeno je da je ljubav volja, a zašto nije želja? Zato što se želja po pravilu ne pretače u akciju. A volja, e to je želja dovoljnog inteziteta da se pretvori u akciju. Razlika se može sagledati kroz dvije izjave: Volio bih večeras ići na plivanje; i Večeras idem na plivanje. Svako u našoj kulturi donekle želi pružiti ljubav, ali mnogima to ne polazi za rukom. Želja za pružanjem ljubavi nije isto što i ljubav. Ljubav je ono što ljubav čini. Ljubav je izraz volje, istovremeno i namjera i akcija. Ljubav je sveta stvar. Od ljubavi zavisi naša vječna sreća. A od Njegovih znakova je i ovaj da je on stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost između vas. U tome su zaista znakovi za ljude koji razmišljaju. Spolna ljubav Iako će o ovoj temi biti govora u daljem dijelu knjige ovdje ćemo se dotaći činjenice da je ljubav u našem shvatanju vezana i za spolni motiv. Ona utječe na trajnost sklada, harmo-nije i međusobne podrške supružnika. To je neophodna stvar za od­vijanje porodičnog života. Mi mislimo da jako griješe'. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati. Pored ovih ljubavi tu je, kako sam već naveo roditeljska ljubav, ljubav prema Poslaniku, a. Zaljubljenost Od svih zabluda u vezi s ljubavlju, najjače je vjerovanje da je zaljubljenost — ljubav. Kada se neko zaljubi, iskreno će osjećati: ja ga je volim. Nerealnost osjećanja kada je čovjek zaljubljen veoma je bliska nerealnosti dvogodišnjaka koji se osjeća kao kralj sa neograni-čenom moći u porodici i svijetu. Veoma važno je znati da zaljubljenost nema nikakve veze sa svjesnim duhovnim razvojem. Jednostavno rečeno: Zaljubljivanje je prevara kojom se šejtan služi da bi nam otupio svijest dovoljno dugo, kako bismo izgubili najdragocjenije vrijeme za duhovnu, intelektu-alnu i moralnu izgradnju. Veza zaljubljenosti, zabavljanja ili ašikovanje prije braka Ukoliko um i razum zauzmu mjesto emocija i osjećaja, oni mogu zauzdati spolni nagon u osobi i postaviti ga na njegova prirodno mjesto i za svoje vrijeme. Umjesto ekstremnih opcija, relacije između muškarca i žene izgrađeni su zidovi hidžaba, dostojanstva i čednosti, kako na taj način ne bi pali u seksulanu anarhiju kao i da budu zaštićeni od potencijalnog poklizavanja u interakciji sa ljudima. Pogled U časnom Kur'anu daje nam se do znanja da bismo trebali kontrolirati svoj pogled i kada se dođe u situaciju da je on nepoželjan potrebno ga je oboriti. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. Naravno, odjeća nije nešto što se naglašava samo kod žene, već i muškarci trebaju voditi računa o svojoj odjeći. Pitanje odje-vanja je u našem današnjem vremenu od izuzetne važnosti i neophodno je da se na svim poljima ulaže napor kako bi se na bolje promijenio trenutni trend ne oblačenja koji je prisutan. Misli i srce S obzirom da je strast veoma jak nagon, potrebno je voditi brigu o tome da nam, kada se stupa u kontakt s osobama suprotnog spola, misli budu čiste, nakane budu dostojanstvene i profesionalne. Naravno, gornji element, tj. Razgovor Običan razgovor, u kojem nema umiljatog glasa, u kojem nema namjere da se u istom uživa, nema nikakvog problema. Djevojkama nije dozvoljeno da svoj glas regulišu na način da bude izazovan. U Kur'anu Uzvišeni čak Poslanikovim ženama zabranjuje da govore umiljatim glasom drugim ljudima, iz bojazni da nemoralni i bolesni umovi ne bi pomišljali na loše stvari. Kada je Musa, a. One rekoše da im je otac star i onemoćao, pa sad čekaju da završe čobani kako bi neometano prišle i napojile stoku. Musa tada stupi u akciju, odvede stoku, napoji je i vrati se. Nakon toga je legao u hlad i zatražio od Boga pomoć jer mu je potrebna. Iznenada posve stidljivo priđe mu jedna od te dvije djevojke i reče kako ga njen otac zove da ga nagradi za učinjeno djelo. On odlazi hazreti Šuajbu, a. On mu reče, nema više mjesta za strah ti si se spasio od nasilnika. Jedna od dvije kćeri reče, uzmi ga da radi za tebe, jer za takvo što je najbolji neko ko je jak i povjerljiv. Djevojke su kod pojilišta stajale postrani, što ukazuje na stid. U odgovoru one kažu da to čine jer moraju, zato što im je otac star, što znači u mogućnosti bolje je da takve poslove obavljaju muškarci, međutim sami princip prisustva žene u društvu i okruženju uz čuvanje šerijatskih granica nema prepreke. Komunikacija Musaa sa djevojkama je sasvim dostojan-stvena i u mjeri potrebnog, nakon što im je pomogao, odmah se vraća na mjesto gdje se odmarao. Djevojka dolazi kod Musaa, stidno, dostojanstveno i otmjeno. U predajama se prenosi da je Musa iako nije znao put, išao ispred djevojaka do njihove kuće kako mu pogled ne bi padao na njihova tijela prateći ih. Ovo je idealan primjer dostojanstva i poštenja koje treba dominirati između suprotnih polova. Islam je iznašao put koji ne ide iz krajnosti u krajnost, poput gore navedenih kako bi sačuvao čovjeka, kako individuu tako i društvo od posljedica i jednog i drugog puta. Na kraju porodica je ta koja igra ključnu ulogu u podizanju mladih i postizanju sreće ili nesreće. Faktori poput nepismenosti, nedovoljne obavještenosti o odgojnim metodama, nepostojanje odgovarajućih relacija među roditeljima, sve to i mnogo drugog mogu biti razlozi za javljanje nezdravih odnosa među mladima, na kraju ukoliko se takvo što opetuje i prakticira — to prerasta u običaj — i od takvih se pojedinaca ne može očekivati da nakon stupanja u brak prestanu sa onim na što su navikli, šta dalje slijedi i kako se ovo širi nije potrebno elaborirati. Porodica je osnovni faktor odgoja ljudi i društva. Škola i društvo su plodovi porodice. Ukoliko porodica bude zdrava bit će zdravi i ispravni i društvo i škola i univerzitet. Ukoliko porodična atmosfera ne bude ispunjena Božanskim i ljudskim vrijednostima zasigurno će i društvo osjetiti negativne poslje-dice i bit će poligon raznih pošasti, iskvarenosti i razvrata. Vjerske regulative, s obzirom da su uređene mudrošću Mudrog Stvoritelja koji je kreaciju stvorio bez greške i čije nam posmatranje oduzima dah, su poput materijalnog svijeta nepogrešive i određene su zbog naših koristi. Evidentno je, nažalost, da među narodom postoji određena potreba da neko glasovito ime svjetski poznatog učenjaka, ili neki poznati medij kaže nešto što bi potvrdilo neko vjersko pravilo da bi se isto prihvatilo bez rezerve. U modernom dobu čiji smo mi sudionici postoji uvriježeni pojam prijatelj i prijate-ljica. S obzirom da je ovo nekako teško prihvatiti zdravom razumu čak su i sociolozi i psiholozi vršili ispitivanja da li je zbilja moguće da muškarci i žene budu samo prijatelji. Ovim se pozabavio američki psiholog Adrian F. Ward u svojoj kolumni za časopis Scientific American koji, između ostalog, kaže da naša svakodnevna iskustva sugeriraju kako su neromantična prijateljstva između muškaraca i čak i prilično učestala. Muškarci i žene žive, rade i druže se i, jasno, velika većina njih nikada ne završi u romantičnoj vezi ili barem u istom krevetu. Ipak, usprkos ovoj očiglednosti, Ward smatra kako postoji realna mogućnost da je ovo izvanjsko platonsko supostojanje muškaraca i bez ikakvih seksualnih nagona jednih prema drugima zapravo samo fasada. U praksi, u dubini svakog muško-ženskog odnosa postoji seksualna tenzija koja samo čeka da ispliva na površinu. Najnovija istraživanja na područ-jima sociologije i psihologije idu u prilog ovoj ideji. Kako bi ispitali jesu li potpuno platonske muško-ženske veze uopće moguće, znanstvenici su su osmislili istraživanje u kojem je sudjelovalo 88 parova koji su svoj odnos etiketirali kao strogo prijateljski. Ward posebno pozdravlja pokušaj znanstvenika da konačno razriješe ovu vječnu dilemu i duhovito primjećuje kako su se ovim pitanjem u mnogo više navrata bavili holivudski režiseri nego humanistički znanstvenici. Naravno, među najvažnijim postavkama ovog istraži-vanja bila je privatnost. Ovakve neugodne situacije znanstvenici su pod svaku cijenu htjeli izbjeći. Također, kako bi osigurali da će ispitanici ponuditi iskrene odgovore na njihove upite, znanstvenici su od ispitanika tražili da se obvežu kako međusobno neće raspravljati ni o jednom dijelu eksperi-menta u kojem su sudjelovali. Na temelju provedenog eksperimenta znanstvenici su zaključili kako postoje izražene razlike u tome kako muškarci i žene doživljavaju prijateljstvo osoba suprotnog spola. Procjena muškaraca u eksperimentu koliko su privlačni osobi suprotnog spola nije imala apsolutno nikakve veze s tim kakve su osjećaje njihove prijateljice prema njima imale. Ovisila je gotovo isključivo o tome kakve su osjećaji ti muškarci imali prema svojim prijateljicama i to na način da su, ukoliko su imali određene romantične osjećaje, pretpostavljali da su oni obostrani. S druge strane, ni žene nisu pretjerano uspješno procjenjivale stupanj privlačnosti sa svojim prijate-ljem, i to ponajviše zbog toga što općenito nisu imale nikakve osjećaje prema njima i smatrale su da je takav osjećaj obostran. U konačnici, muškarci su imali tendenciju da preuveličaju stvarnu privlačnost koju prema njima osjeća njihova partnerica u eksperimentu, a žene su, sasvim suprotno, snažno umanjivale stvarni stupanj privlačnosti koju prema njima osjeća njihov muški partner. Muškarci su bili mnogo spremniji na konkretna djelovanja temeljena na njihovoj procjeni. Znanstvenici napo-minju kako su i muškarci i žene iskazivali približno jednake stupnjeve privlačnosti prema drugim prijateljima koji su bili u romantičnoj vezi i onima koji su slobodni. Pomalo iznenađu-juće, ali ljubavni status drugih strana nije imao nikakve veze s činjenicom koliko su bili privlačni sudionicima eksperimenta te su u jednakoj mjeri vrednovali i slobodne i zauzete prijatelje. Ipak, muškarci i žene razlikovali su se prema stupnju u kojem su slobodne i zauzete prijatelje i poznanike vidjeli kao poten-cijalne ljubavne partnere. Iako su i muškarci i žene izjavljivali kako ih podjednako privlače i slobodni i zauzeti prijatelji, žene su u ovom slučaju bile mnogo obazrivije i rjeđe su izjašnjavale kako bi poduzele konkretne korake da bi ostvarile romantičnu vezu s osobom koja nije slobodna. Ovi rezultati pokazuju da za razliku od žena muškarci imaju priličnih problema sa shvaća-njem i održavanjem potpuno platonskih veza. Zanimljivo kod ove studije je i to da je provedena u parovima, odnosno da su svakom sudioniku u eksperimentu postavljana pitanja o jednom konkretnom prijatelju ili prijateljici. Ovo stoga nije puko potvr-đivanje stereotipa o muškarcima kao seksualnim predatorima i naivnim ženama, već i direktan dokaz kako dvoje ljudi može jedan odnos tumačiti na dijametralno suprotne načine. Znanst-venici tvrde da muškarci u većini slučajeva daju mogućnost da njihovo prijateljstvo preraste u nešto više, dok žene imaju suprotan pogled. Za neutralnog promatrača, već na prvi pogled, je jasno da ovoliko različiti pogledi na potencijalnu romansu u muško-ženskim prijateljstvima mogu prouzrokovati komplika-cije koje priznaju i osobe koje njeguju takva prijateljstva. U istraživanju koje je uslijedilo znanstvenici su od 249 odraslih osoba od kojih je znatan postotak bio u braku tražili da odrede pozitivne i negativne aspekte prijateljstva s nekom konkretnom osobom suprotnog spola. Varijable povezane s romantičnom privlačnosti su pet puta češće navođene kao primjeri negativnih aspekata nego pozitivnih. Zanimljivo je kako je i u ovom slučaju zabilježena razlika između muškaraca i žena. Muškarci su potencijalnu romantičnu vezu mnogo češće navodili kao pozitivan aspekt muško-ženskog prijateljstva, a pogotovo je to bio slučaj sa starijim muškarcima. Najmlađi muški ispitanci su četiri puta češće od žena potencijalnu romansu označavali pozitivnim aspektom potpuno platonskih veza, dok su stariji muškarci to činili čak deset puta češće od žena. Također, iako oba spola smatraju kako je privlačnost između platonskih prijatelja više negativna nego pozitivna stavka, manja je šansa da će ovako razmišljati prosječan muškarac nego prosječna žena. Mi smo već naveli tri osnovne mogućnosti interakcije među suprotnim spolovima. Međutim, treba ukazati na ogranke koji izrastaju iz njih. Nama su trenutno aktuelna dva ogranka ili stava koji izrastaju iz onog srednjeg a koji zagovaraju zabavljanje ili izgradnju odnosa među pripadnicima suprotnih spolova zbog dva različita izgovora. O prvom izgovoru nećemo raspravljati jer je sam po sebi i nečovječan i neislamski. Riječ je o tome da određene osobe zagovaraju ovu vrstu veze kao bijeg od braka, u smislu, zabavljat ćemo se, živjet ćemo ugodan život dok to bude išlo, kada osjetimo da ne ide, svako ide na svoju stranu i traži novog partnera. Na taj način sačuvani smo od onoga što brak sa sobom donosi, slobodni smo kao ptice, bez obaveza i odgovornosti itd. Drugo opravdanje zbog kojeg se zalaže za postojanje interak-cije, koja je u našem tradicionalnom miljeu poznata kao ašikovanje i zabavljanje je: Svaka osoba želi stupiti u brak sa nekim koga poznaje, čije kvalitete i nedostatke je sagledala na najbolji način, i bez bojazni pred matičarem može kazati ono sudbonosno da. Ako je već tako, pa najbolje je da jedan period provedu zajedno, da podjele određene životne trenutke u okviru neobaveznog kako bi se upoznali i sigurno uplovili u bračne vode. Ovo idilično objašnjenje ne slaže se sa islamskim stavom o interakcijama među suprotnim spolovima. Kako bi stvar postala što jasnija navest ćemo nekoliko argumenata koji na prost i razumljiv način ukazuju na slabosti ovog opravdanja. U ovakvoj relaciji, neizostavan faktor jesu strasti i međusobno privlačenje, koji prave velike smetnje da se vidi realnost. Svi smo čuli a neki i osjetili istinu: Ljubav strast je slijepa. Kada strast ustane, razum se spušta, biva sputan. Interesantno, baš onda kada razum treba biti vođa, kada je potrebna njegova analitička i kritička moć, on odlazi. Pa kako ću zaslijepljen donijeti onaj sud koji mi je potreban za uplovljavanje u bračne vode? Kada je u čovjeku strast uskovitlana, on tada male stvari vidi velikim a velike beznačaj-nim. Ukoliko se o voljenoj osobi kaže nešto što je realno ali ne i dopadljivo, čovjek smatra da su se svi urotili protiv njega. Jednostavno kazano ašikovanjem se ne može stići do spoznaje budućeg bračnog partnera jer — ljubav čini slijepim — a ruku na srce slijepcu nećemo dati čak ni da nam izabere vjenčanicu, a kamoli snahu ili zeta. Najzad, sami smo svjedoci da koliko godina poznajemo određene ljude pa nas na kraju iznevjere. Ustanovimo da neke ljude ni za 30 godina nismo upoznali. Koliko se događa da određeni par ašikuje već 5, 10, pa i 15 godina i nakon godine dana braka oni se razvode. Bilo mi je interesantno čitati da je u jednom europskom gradu zabranjen jambo plakat na kojoj golišavo žensko tijelo reklamira donji veš, jer je izazivala veliki broj prometnih udesa. U takvoj relaciji ponašanje je izvještačeno. Prirodni poticaj u nama je da kod svih ljudi ostavimo najbolji dojam i najbolji utisak i sliku o sebi. Kada je tako u svakodnevnici, pa zamislimo koliko je to prilikom ašikovanja. Sami prijedlog — hajde da furamo — pokazatelj je nepoznavanja islamskog stava o životu ili čak neispravnog vjerovanja. Kada nam neki dušebrižnik priđe i sasvim zabri-nuto nam predloži da skupa hodamo životnim stazama, ali bez obaveze kako bismo lakše podnosili životne tegobe i došli do svrhe života, i kako bismo na taj način sačuvali svoj din i obraz, najbolje se upitati a šta je to moja svrha života, i ko je taj koji mi u tome najbolje može pomoći? Svrha moga života je rast i savršenstvo putem robovanja Bogu. Pa kako da postignem svrhu na neodobren način? S druge strane, budući supružnik što ima bolje ispravnije i čvršće uvjerenje to će skupa s njom život biti bolji, mirniji, svsrishodniji, ugodniji. Kada, mladić, čak i sa namjerom sklapanja braka predloži — vezu ašikovanja — u smislu hajde da jedno vrijeme budemo momak i djevojka to je pokazatelj slabosti vjerovanja, to znači da mladić ne vjeruje u pokuđenost takve relacije, ne vjeruje kako igra u korist šejtana. Ne vjeruje kako je Iblis obećao da je sa dvoje on treći, nije svjestan kakvi sve izazovi, kakve sve prilike za moralni pad nudi atmosfera postajanja prisnim dvije osobe u kojima je strast na vrhuncu. Svaki čovjek, pa i onaj koji je počinio dosta nemoralnih aktivnosti u ovoj oblasti želio bi da mu bračni drug bude pošten, bez iskustva, nevin i fizički i psihički. Niko ne može tolerirati da mu bračni drug baca poglede za prolaznicima, za tuđim licima i tijelima. Nikom nije svejedno kada vidi da njegov bračni drug izdašno i prisno sarađuje sa suprotnim spolom, posebno ako je naglasak na fizičkom izgledu i tome slično. Svi bi da mu mati, sestra, otac, brat budu pošteni, sačuvani i da njihovi bračni drugovi budu pošteni i sačuvani, ali šta ti svi u svojim glavama misle o drugim svima? Da li je djevojka s kojom bi ti rado furao, babina i majkina miljenica? Da li ona pripada njima ili tebi? Da li si pomislio da odeš direktno na babina vrata pokucaš i od njega tražiš izun na par razgovora jer ti se njegova kći svidjela i palo ti je napamet da bi ti mogla biti supruga? Ako ti je to čak palo napamet, a nije, da li ti je palo na pamet da ona pripada prvenstveno Allahu, Njegov je rob, On ju je stvorio? Šta s tim amanetom? Da li Bog dozvoljava da s tom djevojkom jedno vrijeme živiš slobodno, u smijehu, igri zabavi, putovanjima... Pripremanje pogodnog terena za grijeh i javljanje šejtanskih insinuacija. Bez obzira što prvotna namjera stvarno može biti iskrena i bez loših nakana, ali kada čist čovjek krene blatnjavim putem, najmanje što je za očekivati da mu cipele budu blatnjave. Šejtan je opasan neprijatelj. Kao prvo totalno nas mrzi. Drugo poznaje sve naše slabosti. I treće, kako bi to narod rekao, nit ore nit kopa, tj. A obećao je da je on treći na mjestu gdje se nađu dva pripadnika suprotnih spolova koji nisu bliski rod. Naravno on to čini blago, lagano, neprimjetno. U početku samo posmatra i sluša priče o vjeri, o ideologiji, o školi i namjerama. O život-nim željama i težnjama. Zbijaju se šale, smiju se od srca, zastor stida se polahko spušta. Kada se dvoje naviknu na priču, na prisustvo drugog, on unosi hrabrost, vrijeme je na poziv na kafu, čaj, kolač. Slučajno se sudare i vide nije im mrsko. Slučajno se dodirnu rukama i osjete leptire u trbuhu. Šejtan doliva dozu hrabrosti i jedno od njih uzima drugog za ruku... Nakon par mjeseci ona je trudna, a on se izgubio iz njenog srušenog života. Da, sjetimo se na početku nijedno nije imalo lošu namjeru. Oboje bijahu čisti, iskreni, bezazleni, nevini. Možemo spomenuti ono pravilo da je put do Džehennema popločan dobrim namjerama, a razlog tome je činjenica da iza tih dobrih namjera ne postoji znanje i prihvatanje Božije odredbe i Njegovih pravila. Jusufova braća htjedoše postati očevi miljenici na način koji Bogu nije mio, pa su postigli suprotne rezultate od svojih očekivanja. Psihološko je pravilo da će čovjek više pažnje posvetiti onome do čega mu je više stalo. U doba kada učenik treba maltene svu svoju pažnju usredsrediti na sticanje znanja, on je usredsređuje na voljenu osobu. Koliko puta smo svjedočili pad učenika kojima su se svi zaklinjali i od kojih su očekivali nebeska postignuća. Najviše zbog ovog problema, zaljubljenosti u pogrešno vrijeme. Štete na radnom mjestu. Koliko često se zna dogoditi da mlada osoba koja je uz veliki napor uspjela naći radno mjesto, zbog zaljubljenosti, polako popušta u ozbiljnosti i odgovor-nosti, dok na kraju ne ostane bez posla, a onda često i bez voljene osobe, a zatim se dugo kaje kada god pomisli gdje bi danas bio da je bio ozbiljniji i odgovorniji. Mladić se mora dokazati, mora biti kavaljer, mora kupiti, mora platiti račun, ultra dopunu, mobilni, tašnu, tene, haljinu, večeru... Mora biti na nivou i sam, oblačiti markiranu robu... Sve to je samo po sebi teško, a tek kako je teško kada se zavisi od babinog džepa, kada se ne radi... Pored materijalne štete čovjek ima jednu posebnu vrstu psihološkog pritiska, kako učiniti nemoguće. Psihološki pritisak — porodične svađe — krađa!!! Momak je obično pod psihološkim pritiskom. On je zaštitnik, on obezbjeđuje. Potražnja od roditelja je sve veća, a oni ili ne daju ili pitaju šta će mu novac. On neće reći istinu a naravno sebe ne može dovoditi u situaciju da se ponizi tražeći, pa se počinje svađati, vrijeđati, ucjenjivati... Nije najzad sve ni u novcu, potreban je i automobil... Upropaštavanje talenata i potencijala. Mladost je vri-jeme kada potencijali bivaju dovođeni do procvata. Uvjet za to je kontinuirani napor. Svaki unutarnji nemir, negativno utiče na ovaj proces i odlaže očekivani procvat. Da bi se čamac kretao morem, potrebno je mirno more. Kada je mirno, plovidba je moguća. Kada se more uznemiri, ustalasa, tada i veliki brodovi s teškoćom plove, a kamo li čamci, oni često bivaju izgubljeni u takvoj situaciji. Nemir koji se stvara u mladim psihama onih koji se nalaze u fazi ašikovanja, potapa i odvodi u nepoznate smjerove čovjekove talente i potencijale. Mnogi koji su mogli postati naučnici, umjetnici, sportisti a ostali su utopljeni u masi jer nisu poštovali mirno more. Prljanje grijehom i upropaštavanje duhovnih poten-cijala. Iako su neke od potreba jednake i kod muškarca i kod žene, ipak, njih dvoje stvoreni su sa određenim razlikama u intezitetima potreba koje imaju. Kod žene su istaknutije emocionalne potrebe i dominiraju nad seksualnim, dok je kod muškarca stanje obrnuto. Prilikom ašikovanja zadovoljava se emocionalna potreba koje je bila rasplamsana, međutim, istovremeno dolazi do poticanja seks-ualne potrebe koja se razgovorom ne može utažiti. Veću potrebu i jaču inicijativu da se ista zadovolji vodi mladić. Ukoliko djevojka ne popusti njegovom umoljavanju, i ukoliko je ne napastvuje ili je varkom ne udobrovolji, on će taj plamen pokušati ugasiti na drugi način. Jedan od načina kome mladić pribjegava je samozadovoljavanje, koje se često pretvara u naviku, koja osim toga što je vjerski nedozvoljena, uzrokuje skrivene i vidljive bolesti koje se pretežno javljaju u mladosti. Rastrojenost, tjelesna slabost, slabljenje vida i naravno velike poteškoće kasnije u bračnom intimnom životu, jer on je navikao zadovoljavati se na jedan, grubi i brzi način, a sada je pred njim neko koga on osim sebe mora zadovoljiti, a to baš i ne ide s njegovom navikom. Čednost je jedna od velikih duhovnih potencijala, koja spada u prioritete šejtanovih napora da bude uništena. Upropaštavanje mladosti i vremena. Mladost je period kada je snaga i polet na maximalnom podioku. U ovoj vezi mlada osoba umjesto da se tom snagom i poletom koristi na najbolji mogući način, on je koristi tek na neznatan način što je katastrofalno i za trenutak i za budućnost. I kada su skupa i kada su razdvojeni njihovo je vrijeme uzaludno utrošeno. Kada su skupa uglavnom su opušteni, zabavljaju se, šale se, ubijaju vrijeme, a kada su razdvojeni razmišljaju jedno o drugom. Djevojka će biti pod sumnjom, imat će problema s udajom. Njegovu izjavu je teško pobiti, posebno u okruženju u kojem tome i same djevojke pripomažu svojim ponašanjem i postup-cima. I najzad ako mladić i djevojka imaju stvarno iskrene namjere, zašto bi ih svojim ponašanjem potopili i u očima drugih ispali nepošteni i nemoralni. Rješenje nije kazati: ma šta me briga o tome šta drugi misle. Takve se stvari ne zaborav-ljaju i mogu upropastiti idealne životne prilike. Gubitak volje za ženidbom kod mladića i starenje djevojaka. Na ovaj način mladići utoljuju svoje emocionalne i tjelesne potrebe. Mijenjaju djevojke, zabavno im je, kada mu jedna dosadi traži novu žrtvu. Na taj način izbjegava odgovornosti koje sa sobom nosi bračna obaveza. Polahko osjeća da je taj način života za njega kao stvoren. Kako postaje stariji to postaje izbirljiviji. U međuvremenu djevojkama ističe vrijeme, godine prolaze, one postaju starije. Kako bi tome stale na kraj, ulaze iz veze u vezu s nadom da ulove svoga budućeg muža, pristaju na sve da bi ga udobrovoljile. Ali kada već ima sve zašto bi to izgubio, zašto bi nešto što je lahko i slatko mijenjao za nešto što je teško i ne uvijek slatko. Na taj način ona radi protiv svojih ličnih interesa. Dotakli smo se samo blažih oblika problema i devijacija koje prate vezu kojom Uzvišeni Allah nije zadovoljan. Kako ne bismo previdjeli i tu mogućnost ovu stvar ćemo prepustiti naučnim istraživanjima koja su dovela do zaključka da tinejdžeri koji su žrtve nasilja u vezama često bivaju žrtve i kasnije. Svjedoci smo da su tinejdžeri iz godine u godinu iz generacije u generaciju sve nasilniji i skloniji su posesivnom ponašanju. To je dio adolescentskog razvoja. Iako bi to trebalo biti najljepše doba, istraživanja ukazuju na to kako se tinejdžeri odlučuju ostati i u nasilnim vezama, što itekako utječe na njihov razvoj i buduće veze. Prema podacima Centra za kontrolu bolesti 9,4% anketiranih tinejdžera su bili žrtve pishičkog nasilja u vezi. U ovo je uključeno i fizičko nasilje poput šamaranja, udaranja i namjernog povređivanja. Pronađen je dokaz da adolescenti koji iskuse nasilje u ranim vezama postaju ranjivije kategorije s velikom vjerovatnoćom da će biti zlostavljani ponovo. Prema studiji koja je objavljena u žurnalu Pediatrics, tinejdžeri koji budu žrtve nasilnog partnera u periodu od 12 do 18 godine imaju tri puta veće šanse da budu žrtve nasilja i u vezama kada odrastu. Tinejdžeri koji su bili žrtve nasilnog partnera imaju veći rizik da počnu piti, pušiti, imaju asocijalno ponašanje, suicidne misli itd. Ovakav trend ulaska u predbračne veze se polahko ali sigurno uvlači u naše društvo. Rješenje, daje Bog, ako Ga želimo slušati zarad vlastitoga dobra. Lažna ljubav poprima oblik prijetnji i osvete. Automatski u većini takvih slučajeva ta se neviđena ljubav pretvara u srdžbu. Nakon neuspjelog navalji-vanja i uvjeravanja kako trebaju sebi dati još malo vremena, često dolazi do prijetnji. Upropastit ću te, tvoje ću e-mailove staviti na fb, naše ću fotke i klipove izbaciti na YouTube. Život ću ti zagorčati. Ako nećeš biti moja nećeš biti ničija. Sve to, nakon tolike ljubavi?! Kada je čovjeku do nekoga stalo, tj. Ali stvar je u tome kako smo već rekli, sve je bila gluma, prioretet je bio u posesivnosti, egoizmu, ličnim koristima. Možemo zaključiti da zabavljanje prije braka nema ni racio-nalno, ni emocionalno, ni naučno, ni društveno, ni moralno, ni vjersko opravdanje. Ovakvo ašikovanje predstavlja sunovrat mladih bića u ambis izgubljenosti, bacanje u propast, uništavanje najbolje prilike koju čovjek u svom životu uopće ima a to je mladost. Mi koji smo odrasli, koji imamo dovoljno iskustva i znamo kakve sve posljedice po našu djecu ima ovaj katastrofalni običaj, dužni smo, na pametan način, dati djeci do znanja, opismeniti ih, otvoriti im oči, pružiti im racionalne i praktične dokaze i na taj ih način izbaviti iz šejtanske stupice. Naravno porodica ili preciznije rečeno roditelji. Vidite, projekt koji naša djeca u životu praktično provode, dovest će do rezultata samo i samo onda kada i roditelji uključe sebe u nj, i to praktično, a ne samo na ravni moralne podrške. Ono što tinejdžeri žele postići svojim neodobrenim relacijama je uživanje nečeg što dolazi tek na kraju. Relacija među njima koja je dozvoljena je zapravo treniranje i vježbanje društvenih umijeća, razbijanje okova, ostvarenje ličnosti kroz komunika-ciju s jednakim članovima društva. Sve ovo navedeno naravno je idealno, međutim u društvu u kojem su taktički presječene karike sa svim tradicionalno-duhovno-moralnim vrijednostima, takvog čega nema, takvo što je izbrisano sa spiska univerzalnih vrijednosti. Društvo je pokleklo, kao da želi tu bitku izgubiti. Trenutno je na sceni drugi rat, rat brisanja jedne kulture, jedne povijesti, jedne tradicije; i njega polahko gubimo. Sjetimo se Poslanika, a. A oba ova stanja koja su rezultat predbračne veze imaju začuđujuće negativne efekte. Prvo ćemo ukazati na posljedice u slučaju da ova veza ne rezultira brakom. Ovih slučajeva ima veoma mnogo. Češće se desi da jedna strana to uoči, a druga pak insistira da su stvoreni jedno za drugo i navaljuje na brak. Naprimjer kaže, kako je odlučio oženiti se s drugom, ili da voli drugu osobu ili pak da se roditelji strogo protive ovoj vezi, tako da od braka nema ništa i najbolje je da raskinemo dok je još vrijeme. Ovo je bilo samo nekoliko primjera, naravno da opcija i mogućnosti ima znatno više. Obje strane prekidanjem doživljavaju i trpe veliki emocionalni udarac. Mladić i djevojka nisu od kamena, pa da preko toga pređu kao da se ništa nije dogodilo, u smislu bili smo skupa jedno vrijeme a sada više nismo, i to je to, svak ide svojim putem, svak za svojom sudbinom. Desi se da kod nekih određenih tipova ovo ostavi malo jači trag i posljedicu. Depresija, drogiranje, suicidno ponašanje, sexualni poremećaji. Među prvim tragovima koji se javljaju nakon prekidanja veze, jesu različiti oblici depresije i melanholič-nosti, od blagih do jakih oblika. Iznenada se gubiza bilo kakvim društvenim kontaktima, osoba se povlači u sebe, potištena je, sve joj je isprazno i besmisleno. Iako u većini slučajeva ovo stanje ne traje dugo, postoje i ekstremni oblici ovih stanja. Sljedeća stvar koja se može dogoditi a češća je kod mladića, koji usljed emocionalnog udarca, postaju skloni za opijatima, pa čak i za drogom. Ukoliko osobe koje su im bliske nisu u toku događanja, i ne znaju šta je povod takvom ponašanju, lahko se desi da mlada duša iz jedne rupe upadne u duboki bunar. Mogućnost je tim veća ukoliko ima prijatelje sklone ovoj praksi a koje, zbog potpune nesvjesti i o sebi o drugima, će mu predložiti da za umirenje uzme nešto poput alkohola, droge, tableta... Svakako ovdje nije riječ o zastrašivanjima nečim što ne postoji i što nikoga od nas ne može pogoditi. Neke osobe do te mjere budu uzdrmane, do te mjere izgube nadu i volju za život da jedini spas vide u suicidu. Tako mlada, vrijedna, talentirana osoba, koja je mogla imati divnu budućnost, okonča život na veoma žalostan način. Ovaj oblik ekstremnog ponašanja kod mladića ima drugačije ispoljavanje. Oblici osvete su različiti. Uglavnom kod njih se rađa mržnja prema suprotnom spolu, nikoga ne štede i ne ustručavaju se ni od psihičkih ni od sexualnih zlostavljanja. On zbog jedne osobe čine osvetu svima. Kod djevojaka osvjetoljubivost ima drugačiji oblik manifestiranja. To je sagledano u razmetanju i osvjetljavanju obraza, ona to čini iz velikog gnijeva koji se iskupio u njenoj duši a ne zbog slasti ili strasti, nudeći se na taj način svakom pokvarenjaku i beskičmenjaku koji rado koriste to stanje njene rastrojenosti kako bi postigli svoje niske ciljeve. Njen cilj je osvetiti se svome dečku, želi mu pokazati koliko je ona vrijedna i kako se otimaju oko nje. Gubljenje dobrih prilika za sklapanje braka. Od trenutka kada uspostave vezu pa dok god su u njoj, moguće je da obje strane naiđu na veoma dobre prilike za stupanje u brak, preko kojih lahko prelaze, jer su u zabludi da će ubrzo stati pred matičara, jer stvoreni su jedno za drugo, i ne mogu živjeti jedno bez drugog. Djevojka koja je imala dvogodiš-nju vezu, pa raskinula, a zatim se nakon godine dana udaje. S obzirom na slatke trenutke koje je provela sa dečkom, na razočarenje i na ishitreno stupanje u brak, ona će započeti naivnu i nimalo bezopasnu psihološku igru. Pazite, mladića, koji je zarad toga da veza što duže traje ustrajno i kontinuirano iskazivao svoju ljubav: Ti si mi sve! Također će se sjećati raskalašenog načina trošenja na nju naravno ne svog novca, već novca svojih roditelja zato je on uvijek bio kavaljer, častio, plaćao, kupovao poklone, odvodio na izlete. Dok je muž baš dosadan, s obzirom da mora voditi brigu o domaćinstvu i dobro iskalkulisati troškove, potrošnja je pod kontrolom, posebno ako su prihodi niži. Kako me je samo onaj volio, koliko često mi je to govorio, a ovom sad teško pozdraviti se! Prva posljedica ovakvog neumjesnog poređenja je zahlađenje odnosa. Odnos sa stvarnim mužem u stvarnom životu je hladan, a sebe podgrijava održavajući dobre odnose sa svojim bivšim dečkom, naravno u mašti. Korak po korak ovo stanje odvodi i do razvoda, a do tada život se ispuni veoma neugodnim događa-jima između muža i žene. Još gora od ove opcije je šejtanov korak na većem nivou na kojem predlaže ženi da potraži svoga bivšeg dečka, čisto da vidi da li se i on oženio. Nakon prvog kontakta ide se korak dalje, hajde da se nekad iziđe s njim da se smiri i utješi. Što su oni više u kontaktu to se brak sigurnije raspada. Ista priča moguća je i od strane muža nezadovoljnog brakom. I on poredi svoju suprugu sa bivšom djevojkom, s kojom ma koliko vremena da je proveo naravno da nije mogao zapaziti mnoge nedostatke tako da još uvijek o njoj ili njima ima pozitivnu sliku, zato poredi i ponašanje i moral pa čak i fizički izgled svoje žene. Naprimjer, supruga prilikom obavlja-nja kućnih obaveza ne može biti našminkana i dotjerana, ali djevojka je prilikom svakog susreta bila dotjerana, i eto razloga da joj to nabija na nos, ili čak ako i ne izrekne svoj stav o tome ali on će se početi hladiti od žene. Dakle, uvijek imati na umu da je jedan od razarajućih otrova za brak koji ne smije biti konzumiran poređenje. Prva stvar koju poređenje sa sobom donosi je zahlađenje odnosa među supružnicima. Mladić koji je jedno vrijeme, naprimjer, šest mjeseci hodao s djevojkom, zatim s drugom godinu dana, da bi na kraju našao treću djevojku s kojom je uplovio u bračne vode. On je u prethodnim vezama koristio sav svoj potencijal i sposobnosti da bi te veze sačuvao, zato je on trenutno doživio emocionalni slom, tj. Toliko je izražavao svoju ljubav, slao pisma, e-mailove, sms poruke, i u četiri oka i telefonom je izražavao svoju veliku ljubav, i koliko god je mogao iskazivao je nježnost svojoj predivnoj i voljenoj djevojci. Do te mjere se rasipao svojim emocionalnim kapitalom rasipajući ga pred noge ove i one, da sada kada je u braku, nema ni prebijene emocije koju bi uputio svome bračnom saputniku. On je poput čovjeka koji je imao kapital namjenjen za važnu trgovinu s neograničenim rokom trajanja, ne na godinu ili dvije ali ga je prije toga ugovora istrošio da bi ostao švorc, a trgovina je tu. U takvim okolnostima on uopće ne uživa u iskazivanju ljubavi. Čak i ukoliko bude pokazivao znakove ljubavi, to čini jer je to racionalna potreba, a srce već je otupjelo od prethodnih zaljubljivanja u koje je upadalo. Ista stvar važi i za djevojku. Zamislimo kakav odnos i s koliko kapitala bi njih dvoje ušli u zajednički život da su svoj emocionalni kapital sačuvali za pravu trgovinu a ne za trošenje u zabavnom parku i cirkusu. Zar ne bi bio ispunjen slašću? Djevojke i mladići koji nisu iskusili odnos prije stupanja u brak nakon sklapanja braka njihova veza je ispunjena slašću, privlačnošću... Kada takva osoba po prvi put uzme ruku svoga bračnog druga, srce joj ustrepta od uzbuđenja, ljubav dolazi do tačke vrijenja, ruku joj obuzima nevino drhtanje, veoma slatko drhtanje. Međutim, oni koji već imaju iskustva u ovim odnosima, kakvo oni uzbuđenje mogu osjetiti i kakvu ljubav doživjeti u ovim trenucima? Za osobu koja ranije nije bila zaljubljena i nije provodila vrijeme sa tom osobom, koliki je samo užitak koračati skupa sa svojim bračnim drugom. Nekom ko je to već činio, danima i godinama, to je tek rutinska radnja. Zato dragi mladiću i djevojko, dobro razmislite prije nego li utrošite svoj emocionalni kapital, prije nego li bankrotirate, jer nakon toga kada budete imali ozbiljnu potrebu za njim, ruke će vam biti prazne. Zamislite mladića koji vezu započinje a da mu brak nije ni na kraj pameti. S druge strane se uvijek nalazi jedno nježno emocionalno biće u čijoj prirodi je emocija utkana upravo zarad sklapanja bračne zajednice i postizanja sigurnosti i onog što brak sa sobom podrazumjeva. Mladić, svo vrijeme koje provodi mora manipulirati djevojkom, lagati joj i obećavati kako bi prolongirao besplatan užitak u tuđoj muci. On odlazi svojim putem, a djevojka je potresena zbog onog što je proživjela, što je uložila u toj relaciji i što je dugo vremena bila igračka u njegovim rukama. Ova rana na duši ne zacjeljuje tako lahko. S druge strane mladiću kad tad proradi grižnja savjesti, jer ipak shvata šta je učinio jednoj osobi, jednom biću koja cijelim svojim bićem želi postići životnu sreću, a on joj u tome predstavlja ogromnu prepreku. Što su laži i nade bile veće i brojnije to je grižnja savjest jača i groznija. Naravno, grižnja savjest ima prostora pojaviti se kod ljudi u kojima još uvijek ima ljudskog dostojanstva, međutim, postoje i ljudi koji su do te mjere ogrezli u zavaravanju i uništavanju tuđih života da je njihova savjest davno ugušena pod deponijom nemoralnog ponašanja. Jako nepovjerenje i suzdržavanje od braka. Obično se desi da djevojka čiji mladić jednostavno ne želi stupiti u brak ili to učini s drugom, kao i mladić čija djevojka postupi tako, postaju veoma nepovjerljivi prema suprotnom spolu. I jednom i drugom od same pomisli na suprotan spol dođe zlo. U takvim uvjetima nijedno neće reći da je dotična osoba učinila zlo, već svi muškarci ili sve žene su krive, i svi su oni nepošteni, pokvareni... Ovakav ih pristup dugo vremena sprječava od mogućnosti da stupe u brak: jer tu riječ jednostavno ne žele čuti. A nakon spuštanja tenzija, prošlo je dugo vremena, nivo sreće je nizak. Ukoliko veza bude okončana brakom Kao što smo mogli zapaziti dobar dio neprilika i neugodnosti i bolnih situacija rezultat su toga što nakon određenog vremena, nakon toga što svi snovi o idealnom partneru i bračnom životu padnu u vodu. Naravno, ukoliko veza ašikovanja urodi plodom, tj. Muž izlazi iz kuće i kasno se vrati. Eto dobre prilike da se pomisli: Da li je on imao druge osim mene? Možda još uvijek nije raskinuo? Čudnoponašao od kada je ušao u kuću. Posebno ukoliko su im relacije bile slobodnijeg karaktera i ukoliko se nije pazilo na moral i čednost. Ukoliko se žena sretne sa svojim prijateljem iz djetinj-stva, škole, fakulteta i bude zainteresirana za njeg prilikom susreta. Kod muža se javlja sumnja: Vidi ti njih, hmm, da oni nisu bili u vezi? Hmm, možda su još uvijek, vidi kako se gledaju... Izlasci iz kuće poslovnog, prijateljskog i obrazovnog tipa postaju noćna mora za supružnike, i vrlo lahko i često su propraćene sumnjama. Šteta, da bračni život koji može biti započet s međusobnim povjerenjem i oslanjanjem i mirom, bude propraćen nemirom, brigom, nepovjerenjem!? Šteta je time veća što ajet kojim smo započeli ovo poglavlje govori upravo o tome da je prva stvar kojom Allah blagosilja brak mir, a mir je rezultat povjerenja i međusobnog oslanjanja. S obzirom na činjenicu da polahko ali veoma sigurno brakovi bivaju sklopljeni na način da roditelji samo posmatraju šta se dešava, ali bez prava miješanja, što je danas pokazatelj emancipiranosti mladih, naivnih i neiskusnih osoba, na kraju ipak ako se u brak uđe na ovaj način, roditelji ne mogu ostati pasivni. Ukoliko roditelji ne žele svojoj djeci sve najbolje, pa ko će onda to željeti? Ukoliko roditelji ništa ne znaju, pa ko će onda to znati? Ukoliko iskustvo roditelja nije potrebno pa čije je iskustvo uopće potrebno? Ukoliko dobronamjernost roditelja nije dobro došla, pa čija je uopće dobro došla? Reakcije roditelja zavise od postupanja djece, ili pak budućih mladenaca prema njima. Vidi samo kakva je! Kakva je ova današnja mladež, možemo misliti kakva je ona. Mora da je prošla i sito i rešeto i obrlatila je ovog našeg naivka i dobričinu, upala joj kašika u med... Bože, kakvih je samo prosaca imala, ko je sve nije želio imati u svojoj kući a kome je otišla u kuću, nisu joj ni do koljena. Ukoliko u svemu postoji još snaha i zetova, osjetno će se ponašanje prema njima odvojiti od ponašanja prema ovim s kojima se trenutno ne mogu pomiriti. Da ne govorimo o usiljenosti, o prebacivanju i insistiranju da se brak što prije okonča dok još djeca nisu počela dolaziti na svijet... Najzad jedna od stvari koja braku od početka daje lijepu nijansu i ukus jeste upravo otvorenost i dobri odnosi između roditelja i mladenaca. Velika je razlika kada roditelji snahu prime kao svoju dragu snahu, a zeta kao svoga dragog zeta. I najzad čemu počinjati život kao neko ko mora biti nešto mada ga drugi uopće ne prihvataju takvim. Blagoslovljenost života je ugrožena. Svaka se težnja može posmatrati s dva aspekta. Jedan je stizanje do težnje a drugi je njena blagoslovljenost. Možda možemo kazati kako se stizanje do težnje tiče zemaljskih faktora, ali blagoslovljenost je nešto što zahtjeva ponadmaterijalne stvari. Blagoslovljenost znači da ono k čemu težimo i k čemu eventualno i stižemo bude povod dobra, berićeta, rasta, koristi i užitka; dok nešto nije blagoslov-ljeno u smislu kada stignemo do svoje težnje ali baš ona težnja zbog koje smo uložili mnogo napora i bili pod stresom bude povodom hiljade drugih napora, glavobolja, nesreća i gorčine. To je najbolje sagledano u riječima kajanja kada kažemo kamo sreće da sam nogu polomio a da to nisam uradio. Blagoslovljenost i sreća neke stvari uglavnom je sagledana kroz to da kao prvo bude legitimna, tj. Na temelju prvog principa život koji se vodi na način koji je suprotan Božijem zakonu neće polučiti blagoslovom kojim rezultira život u okvirima šerijata. Drugo, ukoliko roditelji jedne strane, ili pak obaju strana ne budu zadovoljni i budu zapravo povrijeđeni takvim stupanjem u brak, to njihovo stanje je poput razornog talasa koji ruši život mladenaca. Brak koji se sklapa uz zadovoljstvo roditelja sa sobom uvijek nosi povoljan vjetar koji tu novu ćeliju društva vodi najboljim rutama bračnih voda. Može se zaključiti da je od stizanja po svaku cijenu, veoma važnija blagoslovljenost braka, jer to nije nešto što traje dan ili dva, to je za cijeli život, a ukoliko cijeli život ne bude pod okriljem blagoslovljenosti, to nema nikakvog smisla. Upravo zbog toga je danas veliki broj raskida brakova, a samih sklapanja brakova je sve manje. Blagoslovljenost je svugdje potrebna, u suri Merjem u 31. Ili pak u 216. Gubljenje bračne otmjenosti i raskoša. Veći dio užitka u bračnom životu sagledan je u tome da supružnici budu skupa, odlaze skupa, dolaze skupa. Oni koji su već godinama imali skupne i odlaske i dolaske, šta to za njih ima interesantno i vrijedno u opetovanju svega toga. Još kada se svemu doda začin zajedničkih interesa i nastojanja koji braku daje posebnu notu, to je samo po sebi nešto predivno. Međutim, neko ko je iskusio sve to u nečemu sličnom ali ni nalik braku, tj. Zajednički izlasci, šetnje, dešavanja, intimni odnosi, sve to gubi svoj smisao ukoliko se već od ranije iskusi, nema onih pozitivnih strujanja koja drže na okupu supružnike, nema ni one privlačnosti koja supružnike poput magneta veže jedno uz drugo. Sada kada bi trebalo sve to biti propraćeno blagoslovom, to nije interesantno, kada je bilo interesantno bilo je propraćeno Božijim nezadovoljstvom. Nemoć prilikom realiziranja lažnih obećanja. Većina mladića koja povlači prvi korak za stupanje u vezu sa djevojkom to uopće ne čini s namjerom stupanja u brak, pa iako čak i spominju tu opciju, ipak to je samo adut kojim će lakše pridobiti djevojku. Jer mladići znaju da djevojke neće tek tako lahko pristati niti se predati njihovim zahtjevima u običnoj vezi, tako da riječ brak koriste kao trik kojim pridobivaju srce djevojaka. Djevojka kada je u opciji s nekim mladićem pokušava odgonet-nuti pitanja: Da li je dobar za muža? Da li odgovaramo jedno drugom? Da li se slažemo? Istovremeno jedina stvar o kojoj većina mladića ne razmišlja su upravo ova pitanja. Obećanje stupanja u brak jedno je na listi lažnih obećanja koje je teško ispuniti jer se ne želi, kao prvo, a zatim, ne postoje osnovni elementi koji bi takvo što učinili realnim. Čak i kada ozbiljno misli stupiti u brak, nije rijedak slučaj da mladić govori takve stvari — obećava — da bi obezbjedio svoju poziciju, ali kada dođe trenutak ispunjenja obećanja on je nemoćan zato i ona narodna: Dok te mami šećerom te hrani, a kada te namami i hljeba ti brani. Kada djevojka prevarena tim lažima počne maštati o divnom životu koji je čeka, s jedne strane vezanost za mladića postane jača, a s druge je strane spremnija čekati duže, a mladić naravno može očekivati veće koristi u toj vezi. Najgora stvar je u tome što će se mlada supruga osjetiti prevarenom, još gore ukoliko je njegove laži prenijela svojim roditeljima, prijateljima, ona se tada nalazi i pod pritiskom očekivanja svoje rodbine. Polahko počinju prebacivanja, svađe, ona mu ništa ne vjeruje i na taj način od početka je sve spremno za raspad tek sklopljenog braka. Kada se javi kakav problem, porodica ne podržava, ona kritikuje. Ukoliko pored protivljenja svojih roditelja dvije osobe stupe u brak i nakon određenog vremena iskrsne neki ozbiljan problem, npr. Međutim, ukoliko se brak desio uz blagoslov roditelja, pa dođe do ozbiljnog problema, tada roditelji i cijela porodica pružaju potporu i trude se riješiti problem, osjećajući se obaveznim da na svaki način pomognu svojoj djeci. Promocija i poticanje pogrešnih uzora. Posljednja tačka, koja je veoma važna sagledana je u tome da djevojka i mladić dok se nalaze u vezi zabavljanja, direktno ili indirektno postaju akteri koji šire pogrešan primjer. U najmanju ruku, oni svoje emocije, iskustva, priče i tajne povjeravaju svojim najboljim prijateljima i prijateljicama. Tako da slušatelji prevareni izlivom emocija i opčaranosti koja vlada njihovom vezom, počinju težiti k tome da i sami stupe u sličnu vezu. Njihovo zajedničko kretanje ulicama, mahalama, sokacima, stvara kod mladih potrebu da i sami takvo što iskuse i dožive. Ova pojava je do te mjere destruktivna da je nakon toga što je za nekoliko decenija na našim prostorima nakon osuđivanja, postala opće prihvaćena da čak i osnovci razmiš-ljaju o tome, te umjesto da razvijaju svoje intelektualne mogućnosti, umjesto da vrijeme koriste za rasvoj svoje ličnosti, vođeni lošim primjerima, naravno uz svestranu podršku starijih, odobravanje roditelja i osmjeh svih onih koji u tome crpe vlastiti interes, ona iz dana u dan, sve više i sve dalje odlaze od svoga cilja i svoje istinske ličnosti, gradeći sebi lažni identitet i osvajajući lažne vrijednosti. Kada se osvjeste, ukoliko se osvjeste, postane kasno, svi su vozovi već daleko otutnjali. Danas je rijetkost vidjeti tinejdžere sa svojim roditeljima da iziđu na pizzu, na sladoled, u šetnju. Djeca to čine, naravno, ali sa djevojkom ili sa momkom. Niko ne razmišlja o odgovornosti, niko ne razmišlja o tome da ukoliko je on bio loš primjer i on je učinio da jedna, dvije ili više duša zbog njegovog primjera pođu istim putem da on dijeli grijeh sa njima. Svi su više manje nezadovoljni općim kulturno-moralnim stanjem u društvu ali nikome ne pada napamet da pođe od sebe, da sam nešto učini na promjeni stanja, da sam uzme učešća u moraliziranju, normaliziranju i podizanju kulturne svijesti i savjesti članova društva u kojem živi. Čak, kada se čovjek kaje, i od Boga traži oprost zbog veze koju je imao, ne treba zaboraviti tražiti oprost za loš primjer kojeg je čovjek pružao drugima. Moguće je da će neki čitatelji osporiti ovakav pristup i sud o ašikovanju i zabavljanju, no, uzmemo li u obzir islamske principe uvidjećemo da su oni u ovim okvirima koje smo iznijeli, s mogućnošću manje ili veće tolerancije, zavisno od stava onoga ko ih izlaže i onoga ko ih prima. Islam u principu drži pohvalnim sva nastojanja koja na dozvoljen i pohvaljen način vode dozvoljenom i pohvaljenom djelu, u ovom slučaju braku. No, treba imati na umu, da time što ašikovanje prihvatamo i predočavamo kao put ka braku, ne smijemo pri tom zanemariti zabrane i čitav spektar nedoličnih radnji i mogućnosti koje »ašikovanje« na današnji način nosi sa sobom i iste opravdavati dobrim ciljem. Cilj u islamu ne opravdava sredstvo. I sredstvo kao i cilj trebaju biti u skladu s islamskim normama ponašanja, propisima i preporukama. Kako se ne može ukradenim novcem graditi džamija niti bilo šta drugo, tako se ne može nepropisni odnos mladića i djevojke opravda-vati pripremama za brak. Bez obzira koliko su neke neislamske pojave uobičajene, proširene i zastupljene danas, to ne znači da one i dalje nisu neislamske i da ne trebamo ulagati trud i za rad očuvanja naše vjere i islamske tradicije izbjegavati te relacije. Onaj ko odstupi od moje prakse u ovim stvarima odstupio je od mog sunneta. Izaberi onu sa vjerom, bit ćeš sretan. Svaki od navedenih može biti dovoljan razlog za izbor supruge. Poslanik u spomenutom hadisu spominje stvari radi kojih se ljudi inače žene. U redoslijedu prioriteta motiva, daje se prednost vjeri, što znači da djevojka može biti i bogata, i lijepa i dobrog porijekla, ali ako nema vjere tada sve nabrojano može biti kazna umjesto blagodati. Onaj ko se oženi samo radi imetka jer mu je punac bogat, a ne radi vjere djevojke, jedno vrijeme će imati imetak, ali ne i uredan brak. Uz sve to slijedi mu siromaštvo. Onaj ko se oženi samo radi dobrog porijekla žene, dovest će sebe u opasnost da dok je u braku živi u sjeni svoje supruge ili njene rodbine. Dakle, bit će ponižen. Onaj ko se oženi samo radi ljepote imat će ljepoticu, ali možda ne i suprugu. Ako je lijepa njemu, lijepa je i drugima. Ako ne postoji unutarnji čuvar njene ljepote, a to je vjera, teško će je muž sačuvati od pogleda i smutnje drugih. Ko oženi ženu radi porijekla, Allah će mu dati poniženje. Ali ko oženi ženu da bi sačuvao svoj pogled, zaštitio se od bluda i čuvao rodbinske veze, Allah će mu dati bereketa u ženi kao što će i njoj dati bereketa u suprugu. Oni mogu biti sekundarni motivi i šeriat nema ništa protiv toga. Vjera djevojke mora biti dominantna jer je ona jedini garant uspjeha braka, dok svi ostali motivi nisu nikakva garancija jer su prolazni i nestabilni. Dakle, ko oženi vjernicu radi njene vjere, naći će bogatstvo u svom životu. Allah takvima daje bereket u životu, a kome Allah da bereket taj se ne treba bojati za nafaku. Takva supruga je sama po sebi najveće bogatstvo. Dokaz je to da se ona odgajala u vjerničkoj uzoritoj porodici. A ako i nije kao što je slučaj danas u nemali broj familija, tada je njena vjera garant da će oni izroditi dobar porod, a njihova djeca će imati dobro porijeklo. Zbog bereketa vjere, Allah daje uspjeh u životu. Ko oženi vjernicu radi njene vjere, imat će i ljepoticu u svom životu. Čak i ako nije neka ljepotica u očima drugih, Allah je omili i uljepša njenom mužu, pa mu ona bude najvećom ljepoticom. Još ako u njoj nađe smiraj o kome Allah govori, tada se njihov brak smatra najuspješnijim brakom. Ko se oženi zbog jake djevojkine vjere, naći će sve u životu radi čega se ljudi inače žene. Vjernik nema ni od čega koristi nakon bogobojaznosti kao od pobožne i dobre žene. Ako ne oženi takvu cijeli će život u duši osjećat prazninu. Ali, ako oženi lijepu i zgodnu ženu, osjećat će se sretnijim, jačim i ponosnijim. Zbog toga islam i nije zabranio motiv ljepote već ga samo uvjetovao vjerom. Uz vjeru ljepota ima smisla. Bez vjere ona može biti velikom kušnjom, kaznom i nesrećom. S kim će muškarac, odnosno žena živjeti sljedećih godina trebalo bi da bude velika briga i izazov svakog mladića i djevojke, no, nerijetko možemo primjetiti da današnji muškarci mnogo više pažnje i truda utroše prilikom odabiranja auta s kojim će provesti dvije ili tri godine, nego na izbor budućeg bračnog druga s kojim će živjeti cijeli život. I dok prilikom kupovine auta muškarac prethodno pažljivo pročita auto-magazine ili se dobro informiše na auto-pijacama i prije što donese konačnu odluku dobro razmisli pa čak pođe skupa sa nekim ko se dobro razumije u auta kako se ne bi prevario, dotle u brak stupa zbog ljubavi na prvi pogled i na osnovu površnih utisaka o ličnosti budućeg supružnika, upravo na temelju ljubavi ili bolje rečeno zaljubljenosti koja čovjeka čini slijepim i gluhim. Abdullaha se prenosi da je Poslanik s. Pod jednakošću, između ostalog se podrazumi-jeva da izabranik bude ravan izabranici u vjeri, moralu, društvenom položaju, porijeklu, imetku, itd. Mnogo je brakova koji su osuđeni na propast zbog neuravnote-ženosti društvenog i materijalnog položaja djevojke i mladića. Ako je on iz bogate a ona siromašne porodice, to će joj za nekoliko godina biti velika mahana. Ako je muškarac siromašan a supruga mu bogata, kad-tad će doživjeti prigovore, posebno ako sebi dozvoli da stanuje u porodičnoj kući svoje supruge. Razlika u društvenom položaju i porijeklu mladenaca, također, može izazvati probleme u braku. Iako živimo u XXI stoljeću, mnogi od nas nisu odmakli od paganske pristrasnosti glede svog porijekla i položaja. Želeći zaštititi brak od svake eventualne smetnje koja bi se mogla ispriječiti njegovom kontinuiranju kroz život, islam je skrenuo pažnju i na jednakost mladenaca u gore spomenutim stvarima. Ljudi smo i nikad se ne zna kad će neko potegnuti za porijeklom, imetkom, ugledom... Interesantno je da se Poslanik a. Pošto su roditelji upućeniji od svoje djece u pitanja porijekla, društvenog i materijalnog položaja djevojke i mladića, smatra se da su oni najpozvaniji da pomognu djeci u izboru bračnog druga. Svi ovi hadisi, na ovaj ili onaj način, upućuju na važnost izbora bračnog druga ili čak direktno ukazuju na osobine i karakteristike koje treba cijeniti prilikom takvog izbora. Dakle, islam i u ovom slučaju svojom uputom i preporukom pomaže čovjeku da lakše i sretnije proživi dunjaluk, da potpunije učestvuje u izgradnji zajednice u kojoj živi kao i da lakše obezbijedi svoj uspjeh na Ahiretu. Jedan od glavnih razloga zašto mladi danas odugovlače sa brakom i zašto se ne žene je taj što mnogi od njih misle da im brak ne treba jer je on obaveza i teret. Zašto bi se ženili kada, po njima, to radi čega se ljudi žene mogu naći i bez braka i na taj način izbjeći odgovornost i obaveze koje su normalna posljedica braka. Seksualno zadovoljstvo je lahko pribavljivo i dostupno i ne košta mnogo. Plasira se i lažna slika o bračnom životu u kojoj se muškarac prikazuje kao onaj koji treba sve da pripremi za brak. Djevojka živi u iluziji glavne uloge jedne od sapunica. Muž treba da joj sve obezbijedi i da je vodi po bračnim putovanjima. Nametnuta moda i trend zapadnog stila življenja kod velikog dijela omladine izaziva divljenje iako znaju da trendovi zapad-nog stila koji podrazumijeva i neograničene seksualne slobode vode u nemoral, u spolne bolesti, u sunovrat. U borbi protiv AIDS-a kao preventivno sredstvo zaštite dijele se kondomi, a ne preporuka za ustezanjem od nekontrolisanog bludničenja što je stvarni razlog bolesti. Milijarde dolara će se potom trošiti u liječenje posljedica, a liječenje uzroka, koji se inače smatra najprečom preventivnom mjerom, u slučaju side će se staviti po strani. Apsurd, da ne može biti veći. Mnogi mladići kao razloge neženidbe navode neriješeno ekonomsko pitanje. Vjeruju da čovjek treba prvo naći siguran izvor prihoda pa se onda ženiti. I donekle su u pravu jer je i Poslanik, a. Ko danas od omladine ima stalni posao? Postotak stalno zaposlenih je veoma mali. Da li treba čekati poboljšanje ekonomskih uvjeta u državi pa se onda ženiti? Ako i naš brak bude na čekanju kao i mnogi naši radnici, tada mi rizikujemo da izgubimo generacije. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. Nedostatak komunikacije u porodici bitno se odraža-va na kompletan društveni život u njoj, pa i na budućnost djece glede braka. Roditelji su pitanje ženidbe i udaje kao i izbor bračnog druga svoje djece potpuno prepustili njima, što je svakako jedna krajnost koja nema osnove ni u vjeri ni u tradiciji. Tradicionalno je poznato da majka svoju kćerku putem redov-nog odgoja priprema na život u braku. Ona kod kćerke budi, njeguje i ljubomorno čuva ženstvenost. Ne dopušta joj izla-ganje nemoralnim izazovima, jer oni osim što ruše ugled porodice, bitno utiču na budućnost djevojke. Majka je ljubo-morna na svoju kćer i nije poput onih majki koje dopuštaju kćerkama da se provedu prije braka kada već one nisu mogle. A one nisu mogle, ne zato što nisu htjele, već zato što su babo i majka bili dobri roditelji i što su pazili na svoju djecu. Nekadašnji roditelji nisu svoju djecu prepuštali ulici niti društvu i zbog toga su im očuvali moral. Njima nije bilo svejedno s kim se kćerka i sin druže. Brak se ne smije shvatiti kao ugovor kojim se samo omogućava oslašćenje u intimnom životu. Ono što dolazi sa bračnim životom jeste i porod i cijeli spektar novih obaveza koji od supružnika traže svo njihovo znanje, spremnost i snagu kako bi se ostvarila i održala bračna, porodična harmonija i neophodni napredak. Napredak koji nije postavljen samo kao mogućnost nego kao nužda, jer brak je stanje u kojem, ako nema napretka, onda je nazadak. Brak će sa sobom donijeti svoje pritiske ali i onu dozu upotpu-njenja čovjeka koja baš s tim pritiscima dobija na punini. Božji poslanik je zabranio sklapanje veza sa osobama koje posjeduju sljedeće loše osobine. On je rekao da uspostavljanje veza sa ovim ljudima nanosi štetu našoj djeci, društvu, a u konačnici i progresivnim zakonima časnog islama: 1. Nerazboritim i nerazumnim ljudima Muhammed a. Osobe bez porijekla i roda Značaj časti i dostojanstva porijekla i roda svima je jasna. Poslanik nam poručuje da ne zaboravimo moralne ljepote, ljepotu roda i plemena i ljudsko dostojanstvo i čast, jer ukoliko to zanemarimo uspostavit ćemo vezu sa porodicom bez valjana roda i porijekla, a svoju djecu ćemo vezati za loše pleme i nečisti rod. To bi bilo očito razaranje roda, društva, čovječan-stva, rušenje ljudskog dostojanstva i visokih svetih i ljudskih vrijednosti. Alkoholičar Jedna od vjerskih zabrana je i zabrana sklapanja braka sa notornim alkoholičarima. Nemoralne osobe Još jedan primjer gdje je islam zabranio sklapanje braka i uspostavljanje društvenih veza i relacija je slučaj nemoralnih osoba. Vjeridba i sklapanje braka je neka vrsta ugovora, vezanosti i ropstva, zato dobro pazite kome svoje dijete dajete. Postoje osobe zajedljive i zla jezika, zloslutne i pesimistične, žustre i bijesne, zavidne i tvrdice, ohole i umišljene, osobe koje nisu u stanju upravljati lađom života. Zatim postoje labilne osobe i one koje posjeduju slične osobine. Sve te osobine su vrste lošeg morala koje zagorčavaju život svim ljudima koji žive u njihovoj blizini. Takvi ljudi ne zaslužuju povjerenje i oni su ti koji čovječanstvo odvode na put razuzdanosti, pokvarenosti, nemorala i krimi-nala, zato je u hadisu krajnji ishod stupanja u vezu sa ovakvom vrstom ljudi i opisan na ovakav način. Oni ne poznaju i ne prihvataju nikakve granice ni skrupule, oni su poput vozača automobila koji voze putevima bez linija i saobraćajnih znakova i u principu ne priznaju i ne prihvaćaju saobraćajna pravila i zakon ili ih pak uopće ne poznaju. Udes i nezgoda na ovakvim putevima kojima upravljaju ovakvi vozači je neminovan i neizbježan. Neslaganje i netolerancija Jasno je da su pitanja kao što su to slaganje, harmonija, naklo-nost i razumijevanje bitni stubovi i temeljni principi zajednič-kog života. Pored toga, čovjek u zajedničkom životu mora biti spreman odreći se nekih svojih želja, kao i uvažavati želje drugih ljudi. Također, jasno je da ne postoje dvije osobe koje su po pitanju svih stvari apsolutno slažu i imaju iste stavove. Različitost među ljudima proističe iz razlika u njihovom biću i njihovom stvaranju, zato jer su svi ljudi stvoreni različiti. Ova razlika u našem biću nužno uzrokuje pojavu razlika i neslaganja, u protivnom, princip različitosti u stvaranju ne bi imao smisla. Istovremeno, odgoj, atmosfera i odnosi u porodici i društvu, geografski i klimatski uvjeti kao aktivni faktori koji utječu na formiranje mentalnog i moralnog sklopa čovjeka, kod svakog čovjeka su različiti. Ukoliko u zajedničkom životu ljudi ne bude određene tolerancije i slaganja, zajednički život će postati nepodnošljiv i osuđen na propast. Tolerancija, razumjevanje i slaganje znači da oba člana bračne zajednice budu spremni odreći se nekih svojih želja i prohtijeva zarad uspostave ravnoteže u životu zajedništva i saradnje. Jasno je da ukoliko jedan od bračnih drugova beskompromisno bude insistirao na ispunjenju svojih želja, njegovo ponašanje će neminovno dovesti do trganja veza i urušavanja temelja porodice, dok će cilj i plod zajedničkog života potomstvo biti okrnjeno, a topla i vedra porodična atmosfera će se pretvoriti u ratnu zonu, poprište stalnih svađa i sukoba. Svaki navedeni primjer u dovi Božjeg Poslanika zaseban je primjer iskakanja iz orbite i puta Božjeg zadovolj-stva. Cilj odabiranja nekog čovjeka za životnog druga je potreba da se ima neko na koga ćemo se pouzdati, u koga ćemo vjerovati, s kim ćemo se družiti, razgovarati, a ne da nepres-tano razmišljamo o tome da li će nas neko prevariti, našu radost pretvoriti u tugu... Porodica je osnov odgoja ljudi i društva. Škola, univerzitet i društvo su plodovi porodice. Ukoliko bude zdrava porodica bit će zdravi i ispravni i društvo i škola i univerzitet. Ukoliko poroična atmosfera ne bude ispunjena Božanskim i ljudskim vrijednostima zasigurno će i društvo osjetiti negativne poslje-dice i bit će na udaru raznih pošasti, iskvarenosti i razvrata. Islam u svojim preporukama i naredbama posvećuje iznimnu pažnju pitanju odabira bračnog druga. Ukoliko nakon odabira supružnika, tokom zajedničkog života dođe do određenih nesporazuma i problema, islam nam donosi ispravne i logične puteve za otklanjanje tih problema. Islam nas upozorava i čuva od stranputice koja će porodicu pretvoriti u nezdravu i rigidnu atmosferu. To su temelji na kojima islam gradi porodicu i društvo. Stoga prilikom odabira bračnog druga trebamo biti maksimalno obazrivi i oprezni. Otklonimo svoje nedostatke, ali nastojmo ispraviti i greške drugih ljudi ličnim primjerom ponajprije kako bismo bili svjedoci formiranja zdravog i postojanog društva koje će biti ispunjeno mirom, pravdom, ljubavlju i robovanjem Bogu. Silazna rodbinska linija, ma koliko se ona spuštala. To znači da su zabranjene: kćerke, kćerkine kćerke, sinovljeve kćerke, kćerke sinovljevih kćerki, itd. Uzlazna rodbinska linija, ma koliko se ona dizala. Bočna linija roditelja i njihova silazna linija, ma koliko se ona spuštala. Po ovom pravilu zabranjene su sestre, svejedno bili one rođene ili po ocu i majci, bratične i sestrične, kćerke bratića, itd. Bočna linija djedova i nena prvo koljeno. Po ovom pravilu zabranjene su: tetke, tj. Spomenute kategorije žena eksplicite su zabranjene u citiranom ajetu. Nene se smatraju majkama, jer riječ umm majka u arapskom jeziku znači osnovu i temelj i zbog toga su one zabranjene konsenzusom. Silazna linija djedova i nena, prvo koljeno, su ustvari očeve i majčine sestre, tetke. Također se i kćerkina i sinovljeva kćerka u arapskom jeziku naziva kćer-kom, kao i bratova i sestrina kćerka. Sve one zabranjene su. Žene koje su zabranjene po tazbinstvu Po tazbinstvu muslimanu su zabranjene četiri kategorije žena: - Silazna ženina rodbinska linija s kojom je imao spolni odnos, svejedno da li bio ili ne bio s njom u braku, bila ona ili ne bila u životu. Na osnovu toga zabranjuju mu se: kćerke njegove žene čiji je otac neko drugi, kćerke njenih kćerki i kćerke njenih sinova. Na osnovu toga, muslimanu su zabranjene: ženina majka punica i njene nene, i ta zabrana važi od samog sklapanjem braka s nekom ženom. Uzvišeni je rekao: «Zabranjuju vam se…i majke žena vaših…» Na osnovu toga, zabranjeno mu je da se oženi ženom svog oca, čak i ako otac nije imao s njom bračni odnos, te sa ženama njegovih djedova po ocu i majci, ma koliko se ta linija uzdizala. O tome se u Kur'anu veli sljedeće: «I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši, a što je bilo biće oprošteno; i to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put. » Zabrana po mlijeku Svakoj ženi koja u prsima ima mlijeka stroga dužnost je zadojiti tuđe novorođenče u slučaju kada mu život bude ugrožen. Ženi koja to uradi, dužnost je da to dojenje verifikuje, a pokuđeno joj je zadojiti tuđe dijete bez saglasnosti muža. Islamski učenjaci smatraju zabranjenim po mlijeku sve što je zabranjeno po krvi. Po ovom pitanju binto je napomenuti da nije dozvoljeno prositi ženu koju je isprosio drugi musliman sve dok mu ovaj prvi ne dozvoli, ili da se žena predomisli i odbije prvog. Rekao je Poslanik, a. Čin vjenčanja Trenutno važećim pravnim normama od mladenca se traži da vjenčanje u općini najave mjesec dana ranije. Stav Islamske zajednice, sukladno važećim zakonskim normama u Bosni i Hercegovini, je da se šerijatsko vječanje ne može obaviti prije općinskog. Preporučujemo, dakle, da mladenci po prijavi u općini izvrše i prijavu u Medžlisu islamske zajednice gdje će popuniti prijavu za šerijatsko vjenčanje koja podrazumijeva unos potrebnih podataka sličan onom koji vam je potreban za općinsko vjenčanje s tim da se kod svjedoka moraju ispoštovati islamske norme da su svjedoci muslimani da su dva muškarac ili muškarac i dvije žene i dr. Kada zaručnici dođu kod nadležnog imama i izraze želju da čin vjenčanja hoće izvršiti i po šeri'atskim propisima, ovlašteni imam će, ukoliko je to ranije najavljeno i za taj čin sve spremno, prvo provjeriti da li su se mladenci prethodno vjenčali kod općinskog organa kome pripadaju. Mladenci treba da mu polože vjenčani list ili za tu svrhu izdatu potvrdu od nadležnog organa općine. Zatim se utvrđuje identitet zaruč-nika. Odmah zatim imam utvrđuje okolnosti koje bi mogle uticati na ispravnost braka po šeri'atskom pravu. Naime, mora se prije sklapanja braka još utvrditi da nisu u krvnom ili nekom drugom srodstvu, te da ne postoji neka od privremenih smetnji za sklapanje islamskog braka. Odmah zatim izgovarajući ime i prezime, te očevo ime mlade pita mladu: da li uzima za bračnog druga, izgovarajući ime i prezime te očevo ime mladoženje, drage volje, bez ičijeg nagovora ili prisile uz već utvrđeni iznos mehri muedždžela. Poslije dobivenog pozitivnog odgovora od zaručnice, imam se obraća istim pitanjima i zaručniku. Kada imam dobije jasan i pozitivan odgovor i od mladoženje obraća se prisutnim svjedo-cima pitanjem: da li ste čuli izjavu mladenaca? Svi odgovori su zapisnički konstatovani. Nakon što je ovlašteni imam utvrdio i upisao u zapisnik, upućuje mladencima potrebne vjerske upute i životne savjete vezane za islamski brak, kojih bi se trebali pridržavati i po njima život uskladiti u interesu njihove bračne i porodične sreće. Nakon navedenog, imam ili neko od prisutnih proučit će prigodan odlomak ašere iz Kur'ana, a nakon toga i prigodnu dovu. Nakon dove imam i prisutni čestitaju bračnom paru. Načina čestitanja je mnogo a islamska literatura prenosi dovu Poslanika islama kojom je čestitao mladencima: Barekellahu leke ve bareke alejke ve džeme'a bejnekuma fil hajr! Blagoslovio te Allah i neka je na tebe Allahov blagoslov. Neka vas sastavi u svakom dobru! Svadba Nakon vjenčanja slijede pripreme za svadbu. Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan. Ukoliko bi se tom prilikom koristile pozivnice nema nikakve zapreke. Svadbeno okupljanje i gozba je praksa koju je oporučio i praktikovao Poslanik, a. Piju se velike količine alkohola, pleše, pjeva, o oblačenju tim prigodama da i ne govorimo. Tako se, umjesto dovom, hajrom mladenci u brak uvode haramom. Nadati se da će u budućnosti takve prakse biti manje, ako Bog da. Prva bračna noć Neki ljudi govore da zadovoljavanje vla­stitih potreba i jest istinska svrha spolnoga odno­sa. Na sreću, oni nisu u pravu - uopće nisu u pra­vu! Smatrati da je seksualnost isključivo biološke prirode, isključivo poriv za zadovoljstvom, znači potpuno je krivo doživljavati. Takvo je mišljenje sasvim suprotno uzvišenosti seksualnog sjedinje­nja koje se proživljava u trenucima kada ste obo­je potaknuti ljubavlju, kada tražite seksualnu inti­mnost, ne samo radi njenoga užitka, već kao način po­kazivanja duboke ljubavi koja postoji među vama. U takvim trenucima vaš seksualni zanos nadila­zi tjelesno zadovoljstvo i uključuje istinsku radost koja izvire iz sjedinjenja vaših duša koje snažno uživaju jedna u drugoj. U takvim slučajevima seksualnost ne služi samo užitku; ona služi ljubavi. Čak i suzdržavanje od seksualnih odnosa može biti u službi ljubavi. To znate u slasti vaše prve bračne noći kad je vaše suzdržavanje procvjetalo u najljepšem cvijetu vas i vašeg bračnog sjedinjenja. Seksualnost je po svojoj prirodi povezana sa stidljivošću. Stid-ljivost je vrlina koja čuva intimno područje vaše seksualnosti ali vi se nalazite u noći kada se bez stida i srama tjelesno razot-krivate pristupajući činu uzajamnog davanja i primanja, jeidnstvenom daru koji upotpunjuje vašu ljubav, misli, dovodi do komplentog vašeg sjedinjenja. Uđite u mirisni vrt koji je zaštićen od očiju javnosti, vrt samo za vas pripremljen. I zapamtite da niko ne može izmjeriti rane koje supružnici mogu zadati jedno drugom u bračnoj intimnosti, no isto tako niko ne može izmjeriti neopsivu radost i mir koji jedno drugom možete darovati. Blago i nježno, osjetite unutarnji puls jedno drugog, a ne samo onaj tjelesni. Allahummerzukni minhum verzukhum minni. Allahu, podari mi bereket u ženi i podari bereket mojoj ženi u meni. Allahu, opskrbi me porodicom i opskrbi nju sa mnom. Allahu, kada nas sjedinjuješ, sjedini nas u dobru, a kada nas rastavljaš, rastavi nas ka dobru. Onda mladoženja treba uzeti abdest i klanjati dva rekata sunneta, nakon čega treba izgovoriti sljedeću dovu: Allahumme-rzukni ulfataha we wuddeha we rizaha bi; we-rzini biha, wedžme´ bejnena bi ahseni idžtima´in we anfasu i´tilafin; fe inneke tuhibbu-l halal wa tukrihu-l haram O, Allahu! Blagoslovi me s njenom privrženošću, ljubavlju i prihvatanjem; učini da ja budem zadovoljan sa njom, i sastavi nas u najbolju zajednicu u apsolutnoj harmoniji; zaista Ti voliš dozvoljene stvari a mrziš zabranjene. Onda on treba da zatraži od nevjeste da uzme abdest i da klanja dva rekata sunneta. Kada budu spremni za postelju, mladoženja treba da stavi svoju ruku na nevjestino čelo i izgovori okrenut prema kibli sljedeću dovu ili neku drugu sličnu njoj. Allahumme bi emanetike akhaztuha we bi kelimatike istahlaltuha. Fe in qazayte li minha weleden, fedž´alhu mubareken taqiyyah min ummeti Muhammed sallallahu alejhi we alihi we sellem we la tedž´al lish-shejtani fihi shirken we la nasiba O, Allahu! Uzeo sam je kao Tvoj emanet i učinio sam je sebi dozvoljenom prema Tvojim riječima. Stoga, ako Si odredio da od nje dobijem dijete, onda ga učini blagoslovljenim i učini da bude pokoran među sljedbenicima Muhammedovim, a. Što se tiče seksualnog odnosa prve bračne noći to je privatna odluka koju donosi novopečeni bračni par; ona nema nikakve veze sa drugima. Ako odluče stupiti u odnos lijepo je da prouče prigodnu dovu: Bismillahi. Bismillahi, Allahumme dženibnaš~šejtane ve dženibiš~šejtane ma rezaktena Prevod: U ime Allaha. Allahu podari mi dobrog potomka, ako je Tvoja odluka da izađe iz moje kičme. Allahu, otkloni šejtana od mene i otkloni ga od poroda kojim si me opskrbio. Izvor ovoga je u hadisu kojeg prenosi Kurejb od Ibni Abbasa, koji kaže da je Poslanik, a. No ako neko nije napisao u knjizi ili novinskom članku da mladoženja mora biti nježan, nikako grub, da mora paziti na psihu i tijelo mlade, to ne znači da to islam ne propisuje. Svaki oblik neodgovornog i nerazumnog ponašanja je neislamski bio on prve bračne noći ili inače. Žalosno je da ponekad žene nakon prve bračne noći zbog komplikacija završe u hitnoj pomoći. Nerijetko se to dešava upravo onima koje su sebe i svoju čednost čuvale za svog čovjeka a ovaj ne razmišljajući da u prvu bračnu noć osim strasti treba ponijeti i znanje o onome što treba da se desi tu noć pretvori u ružno sjećanje. Ma koliko strast bila jaka, supružnici moraju da budu nježni. Nema mjesta nikakvoj brzini i grubosti. Prva bračna noć neće pobjeći, a sretni su oni koji se pripreme za nju i sve ostale pretvore u nju. Kada obavi spolni odnos, muškarac ne treba odmah da se odmakne od svoje žene, niti ona od njega. Kako ćemo vidjeti u nastavku knjige, trenuci poslije odnosa treba da budu prožeti najljepšim osjećanjima i nježnošću. Za vrijeme spolnog odnosa neće se okretati prema Kibli, pokrit će se, jer se prenosi od Allahovog Poslanika, a. Muškarci moraju znati da ženski polni organi nisu uvijek spremni da prime muškarca, pogotovo kada je to prva bračna noć i prvi odnos. Mnoge žene osjećaju i dozu straha od prvog odnosa pa stoga treba biti prisutna sva moguća pažnja i nježnost. Imajte na umu da je pred vama čitav život i mnogo sličnih noći među kojima ćete se ipak sa sigurnošću prve uvijek sjećati. Stoga se postarajte da to čega se sjećate bude lijepo, bez propusta i manjkavosti. Ako je krvarenje trajalo manje od tri dana, to nije bila menstruacija; ako ono traje više od deset dana, onda se u prvih deset dana radilo o menstruaciji, a svako daljnje krvarenje spada u kategoriju istihaze, neregularnog krvarenja tokom kojega je dozvoljen seksualni odnos. Zabrana seksa za vrijeme mjesečnog ciklusa je ograničena na sam seksualni odnos; druge vrste intimnog kontakta po većini alima su dozvoljene s tim da se izbjegava ženino tijelo između pupka i koljena. Ako čovjek koji je usred seksualnog odnosa sa suprugom otkrije da joj je mjesečno pranje započelo, mora se odvojiti od nje. Iz ajeta koji smo ovdje naveli je jasno da je odnos dozvoljen čim krvarenje prestane, čak i ako žena nije obavila ritualno pranje gusul. Ali, na osnovu drugog dijela ajeta kada se okupaju... U ovu zabranu spada i govoriti drugom o spolnim odnosima između čovjeka i njegove žene, kao ni ženi da govori drugim ženama. To je slaboumnost, niskost i velika pokuđenost po šerijatu i zdravoj pameti. Kada čovjek pozove ženu radi spolnog odnosa pa ona odbije nepokorna je Allahu dž. U svako drugo vrijeme, seksualni odnos je u osnovi dozvoljen. Pitanje kontrole rađanja azl Allahov Poslanik, a. » Pored ovakvog stava islam ne sprječava, u određenim okolnos-tima, kontrolu i ograničavanje rađanja potomstva, bilo putem uzimanja lijekova koji sprječavaju trudnoću ili na bilo koji drugi način koji je koristan i uspješan. Ograničavanje potomstva je naprimjer, dozvoljeno kada čovjek ima mnogo djece kojoj ne može da pruži pravilan odgoj, ili kada je žena slaba, ili kada se želi izbjeći uzastopna trudnoća ili naprosto, kada je čovjek siromašan. U ovim situacijama je dozvoljeno ograničavanje potomstva. Štaviše, neka islamska ulema kaže da je ograničavanje potomstva u ovim situacijama ne samo dozvoljeno nego i preporučeno djelo! Mnogi islamski učenjaci su stali na stanovište da je ograniča-vanje i kontrola rađanja općenito dozvoljena: Bilježi Muslim u hadisu od Džabira r. » Imam Šafija r. » Kadi Ebu Ja'la bilježi sa svojim senedom od Id b. Oni su o tome rekli: «Nema u tome smetnje! » a neki čovjek reče: «Neki misle da je to malo ubistvo! » Na to mu Alija reče: «Ne može se smatrati ubistvom dok ne prođe sedam perioda: čovjek je stvoren od biti zemlje, potom je postao kap sjemena, potom nastaje ugrušak, potom postaje gruda mesa, potom se u mesu kosti stvaraju, potom se formiraju i kosti i meso, potom postaje oživljeno novo stvorenje. » Na to mu Omer reče: «Istinu si rekao! Molim Allaha da ti produži život na dunjaluku! » Naša, hanefijska ulema smatra da je «azl» općenito dozvoljen sa pristankom izunom žene a da je pokuđen bez njenog izuna. » ŽIVOT U BRAKU Napokon se ispunila vaša velika želja. U braku ste s onim koga volite. Tu počinje i vaša velika misija. U tapiseriju života valja utkati mnoštvo onog o čemu smo do sad govorili kao i dosta onog o čemu još nismo. Zajedno ste, imate mogućnost sebi načiniti Džennet ili Džehennem. Izbor je na vama. Sad niste sami, sad ste zajedno i trebalo bi da ste jaki, mnogo jači nego prije braka. Imate i ljubav, no koliko god ona bila dar moraćete i učiti, posebno kada je pokušate unijeti u vašu novu svako-dnevnicu koja nije smještena u dvorac iz bajki već u središte svakodnevnog života, njegovih pritisaka i problema. Uspjeh vašeg braka prije svega ovisi o vama, o vašoj želji i volji da se svim srcem borite za vas, za vašu obostranu ljubav, za vaš brak. Do jučer ste se viđali povremeno sad živite skupa. Budite se raščupani, ošamućeni snom, nenaspavani, iritirani novim danom i novim društvenim obavezama. Ako ovaj dio intimnosti vaše nema protutežu u produbljivanju vaše ljubavi može doći do teškoća, ali zaboravite Balzaka, u brak niste ušli da bi učinili ono što je lakše nego da bi učinili ono što je ljepše! Nema sumnje da je u smiraju duše stvarna sreća za čovjeka, da samo smirena duša može biti dovoljno skoncen-trisana na osjećaj uživanja u berićetu hairli braka. Tek kada osjetimo tu harmoniju svjesni smo koliko vrijedimo, svjesni smo da nas neko treba i iskreno voli. Možda ove riječi djeluju suviše idilično da bismo ih ozbiljno shvatili. Ali, zar nam životopis Poslanika, a. Ako pažljivije razmislimo o hadisima koji govore o braku Muhameda, a. Naći ćemo savršene primjere iskrene i pot-pune ljubavi, harmonije, smiraja, ugođaja i svega pozitivnog što brak nosi, a što je od izuzetne važnosti za sreću i zadovolj-stvo u braku. Ukoliko primijenimo praksu Poslanika, a. Na nama je da slijedimo postupak našeg najvećeg učitelja i naučimo se da svakodnevno izražavamo svoje osjećaje prema supružniku. Ovaj savjet nam je posebno bitan nakon što bolje upoznamo psihu supružnika, jer ćemo uvidjeti da se muškarac i žena uveliko razlikuju u izražavanju svojih osjećaja. Žena, kada voli, ona će to vrlo lahko kazati i to stalno ponav-ljati. On, ako želi reći supruzi da je voli, iskazat će to kroz djela i postupke, a rijetko kada će to verbalno izraziti. Kada krene kući on će, kao znak ljubavi, kupiti supruzi cvijeće, kolač, čokoladu, nešto od namještaja, itd. To je njegov izraz ljubavi i supruga to treba pravilno razumjeti. Obično je ženi dovoljno da joj na jasan način kažemo koliko je volimo. Također, moramo znati da je ljubav osjećaj u srcu kojim čovjek ne može upravljati. Nekada čovjek voli ili mrzi bez svoje volje. Ponekad on voli čovjeka ili ga mrzi bez jasnog povoda, pa onaj što voli nije u stanju se riješiti te ljubavi, niti se onaj što mrzi može osloboditi mržnje. Izvor ljubavi čovjeka prema ženi ili žene prema čovjeku jeste prirodna naklonjenost koju je Uzvišeni Allah stvorio u čovjeku i usadio je u njega. Uzvišeni je rekao: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Ko razmišlja o ovom ajetu primijetit će da je žudnja za ženama spomenuta prije ostalih životnih žudn.